Na sličan način su Norvežani kaskali za svojim ženama po kvaliteti rukometa, pa su ih ulovili. Lako moguće da se isto dešava sa Nizozemcima.

Rukomet nije u top 30 sportova svijeta kada se kombinira popularnost i broj profesionalnih igrača. To kaj je u Hrvatskoj svetinja, ne znači da ostatak svijeta na njega tako gleda. Uostalom, da makneš Europu, nemaš 3 poštene reprezentacije.

Što se pikada tiče, to je sport u kojem su Nizozemci velesila, ne čudi me nimalo da ga guraju na vrh tiskovina, pogotovo jer se radi o sportu koji je sve praćeniji i doživljava pravi "boom". A na naslovnice internet portala primarno guraš ono kaj se čita. To muški rukomet u Nizozemskoj očito još nije. 

Ništa čudno za Egipat, kod njih je rukomet iznimno popularan sport, a stariji forumaši se sigurno sjećaju da je Egipat tijekom 1990-ih i na prijelazu u novi milenij bio prilično jaka reprezentacija. Potom su na još par natjecanja bili nagazna mina na krilima legendarnog Husseina Zakyja, a nakon malog zatišja zadnjih su godina poslovično eksplodirali. 

Igrači u Europi im lagano igraju sve veću ulogu. Sad su došli do toga da je Omar Yahia bitna karika Vesprema, od sljedeće sezone dolazi im i El-Deraa Yehia, Ali Zein je u Barceloni, a da ne govorim da imaju i jebenog trenera u Parrondu. 

U prilog popularnosti rukometa u Egiptu svakako ide i činjenica da je predsjednik IHF-a već više od 20 godina Egipćanin Hassan Moustafa. 

Rukomet ipak postepeno napreduje i traži uporište u ostatku svijeta, ali opet, ne bih baš rekao ni da su reprezentacije tipa Argenitna, Brazil, Japan nešto posebno - mogu odigrati odlično i zagorčati život velikim europskim reprezentacijama u jednoj utakmici, no nemaju taj kontinuitet da više utakmica drže razinu; primjerice Argentina - vodi 12:5 protiv Katara u odlučujućoj utakmice lani za ulazak u četvrtfinale - pa propuste prednost kao samo tako; dođu Olimpijske igre Japan primi 40 golova od Danske i gubi 17 golova razlike, a to je ipak previše - tako da samo Egipat od ostatka svijeta smatram ozbiljnim i konkurentnim (nekoć su tu bili Tunis i J. Koreja). Ali opet dobro je vidjeti da ni spomenuti Japan, Brazil, Argentina, zatim Bahrain (i neizostavni Katar), a i drugi više nisu samo pasivni promatrači - već reprezentacije koje se ne smije nikako podcijeniti. Čak i neki afrički liliputanci poput Zelenortskih otoka ili Angole pokazuju da mogu biti tvrda kost. U Europi iskorak su napravili Portugal, no kao da (opet) malo posustaju; sad je tu Nizozemska, ali i oni u muškom rukometu se tek trebaju dokaz(iv)ati da pripadaju među top 15 u Europi - zasad ipak igraju samo na kartu "faktor iznenađenja" - protiv ozbiljnih reprezentacija kao npr. Danska, Njemačka, Španjolska (a vjerujem i Hrvatska) - Nizozemci nemaju bogzna šta tražiti, ali kao što sam spomenuo ove "svjetske" reprezentacije tako se slično odnosi i na Nizozemsku. Dobro je da se konkurencije popunjava i da se razlike između onih nominalno najjačih i osrednjih reprezentacija smajuju. No dok neki napreduju, drugi prolaze "lošije faze", ali i one su više posljedica napretka drugih nego groznih godina. 

Uzmemo li zlato tribat ćemo rudnik zlata zakupit za medalje.

Malo statistike.

Nakon zavrsene preliminarne runde . 

Poredak momcad po broju postignutih golova ( uzete samo momcadi koje su prosle ): 

1. Njemacka - 97

2. Danska - 95

3. Francuska, Norveska - 92 

5. Nizozemska - 91 

6. Island, Poljska, Spanjolska, Rusija - 88

10. Svedska - 85

11. Hrvatska - 83

12. Crna Gora - 82

Poredak momcadi po broju primljenih golova: 

1. Danska - 65

2. Francuska - 70

3. Hrvatska - 72

4. Rusija - 76

5. Svedska, Norveska - 77

7. Spanjolska - 78

8. Njemacka, Poljska - 81

10. Island - 82

11. Crna Gora - 86

12. Nizozemska - 88

2.najgori napad, 3. najbolja obrana😬