Vidim da se tu podcjenjuju naši rukometaši i da se navija za Španjolsku. Kao prvo Goluža da danas i 20 razlike izgubi ostaje na klupi, a i ne vidim razlog navijanja za Španjolce. Pa jesmo ili nismo Hrvati? Jesmo ili nismo i u dobru i u zlu zajedno u svemu? Čemu sad ovo nakon nesretnog poraza u polufinalu?
Svi vidimo i znamo da imamo kvalitetu za zlato, da smo u mnogim polufinalima zakazali, ali to nije razlog da se blati ova generacija. Nakon Francuza su bili savršeni, a nakon polufinala su najgori. Razumijem želju svih nas da uzmemo i to jedino zlato koje nam nedostaje, ali ne razumijem da se blate igrači. Sad smo svi zajedno trebali dati podršku igračima, da vide da smo uz njih, jer po izjavama koje daju vidi se da im je jako teško pao ovaj poraz i da će se teško koncentrirati samo na Španjolce.
Nije bronca neuspjeh, 3. mjesto na europskom prvenstvu nije neuspjeh nikako. Jest da smo mogli i trebali biti u finalu, ali dogodio se loš dan golmana i krila, zakazala je obrana, neki su igrači izgorjeli u želji za finalom, izbornik je neiskusan (ne branim ga ja nikako, al to je činjenica)...
Ajmo danas staviti glave skupa i uzeti tu broncu. Nakon današnje tekme podvucimo crtu, zbrojimo dobro i loše i donosimo odluke i zaključke hladne glave.
S ovom ekipom (uz drugogo pivota-Marić) možemo do olimpijskog zlata!!