Srebro na ovome EP-u je vise nego sto nasa repka vrijedi (puna saka brade). Prema tome mi postignutim rezultatom moramo biti prezadovoljni .
Cinjenica jest da od 2004 mi nismo osvojili zlatne medalje, ali smo imali kontinuitet i imali smo stabilitet (nesto sto nam nitko nije mogao garantirati da nam Cervara nije bilo u repki. Smailagic je bio i u Egiptu i u Bosni i nije se bas pokazao dobrim izbornikom.
Nista ova repka nije bolja od one repke 90-ih sto se kvalitete tice, a svi znamo da je ta repka imala losije rezultate od ove danasnje repke.
Mi iz ovog EP-a trebamo izvuci pouke. Mi moramo nas rukomet nadograditi da bi dosegli vrh-vrha (biti prvak Europe).
Francuzi (Karabatic) kazu da mi igramo premekano; Danci (Wibeke Ulberg) kazu da mi igramo anti-handball (kad igramo sporo). Ni svedi ni njemci nisu imponirani nasom "tehnickom" igrom, jer preferiraju tvrdi-muski rukomet (rukomet na granici s grubosti). Prema tome moramo se poklopiti po usima kad nas najvece rukometne nacije ne hvale niti su imponirani nasom igrom, jer nasa igra nije atraktivna za rukometnu publiku gdje se rukomet gleda pred 20-ak tisuca gledalaca. Mi ne mozemo reci tim ljudima da oni nemaju pojma sta je rukomet kad se na nase utakmice u nasem nacionalnom prvenstvu jedva skupi stotinjak gledalaca. Mi mislimo da smo mi netko i nesto u tom rukometu, jer osvajamo medalje, ali rukomet se igra za publiku. Nas rukomet nije omasovljen. nase lige su lose. Mi nemamo dovoljno sudaca i funkcionera u EHF-u , gdje prevladava skandinavski lobi. Mi nemamo rukometne gimnazije gdje bi se rukomet mogao trenirati dok se ide u srednju skolu. Mi nemamo "radnicke lige" u rukometu. Mi nemamo dobar zenski rukomet. Nase djevojcice nemaju gdje trenirati rukomet (djelom sto nemamo dovoljno dvorana, ali i djelom sto se misli da je zenama mjesto u kuhinji a ne u dvorani). Prema tome daleko smo mi od svjetske velesile u rukometu. Nas rukomet se i organizacijski treba reorganizirati (tako da nas rukomet ne ovisi o samo jednom covjeku (Gobac), nego da Rukometni Savez ima Upravu koja bi vodila Hrvatski rukomet). Dakle Hrvatski Rukomet treba podignuti na jedan Akademski sport, a ne da nas predstavljaju ljudi u EHF-u koji ne znaju engleski.
Mi moramo nesto mjenjati u nasoj igri. Ili mi moramo nametnuti drugima nas nacin igre (tehnicki dotjeran rukomet) ili se moramo manje koncentrirati na tehniku, a vise na snagu i brzinu igranja rukometa. Moje misljenje je i jedno i drugo (kao francuzi). Mislim da smo mi danas u toj poziciji da mi moramo uciti od francuza (francuza koji su do pred koju godinu ucili od nas i dan-danas im je porijeklom hrvat najbolji igrac u ekipi ).
Da se mene pita, ja bi starog Karabatica doveo za selektora umjesto Lina i da nam nadogradi nas rukomet, koji ocito po broju gledalaca na finalnim utakmicama nase repke je i u Hrvatskoj postao veliki dvoranski sport kao sto je kosarka. Imamo mi materijala da budemo najbolji u Europi, samo treba nase rukometne rezurse (strucnjake) pametno upotrijebiti. Linu se treba zahvalit na dobro ostvarenim rezultatima gdje je u kontinuitetu drzao nasu repku pri samom vrhu europskog i svjetskog rukometa. Linoje je odlican i nitko nema pravo blatiti Lina. Znamo kako su osoporavatelji Lina vodili nas rukomet 90-ih kada Lina nije bilo a isto smo imali jednu darovitu generaciju (Cavar, Goluza, Saracevic, Smailagic, itd). Ali sam isto tako misljenja da treba dati priliku i drugima. Lino bi u nasem rukometu trebao biti vodja struke (npr skupa sa Gopcem).
