miha1 je napisao/la:
Mi smo ipak više za pojedinačne sportove. Gdje talenat i rad pojedinca dođe do izražaja.
Vidi cijeli citat
Talentiranost jedne nacije se ne mjeri samo u broju medalja nego i u broju sportova u kojima ista država ih i osvaja.
Pisao sam jednom o tome u jednom tekstu davnih dana.
Krenimo od '92 godine i kada smo postali samostalni. N. Zeland je sa svojih 2,5 milijuna stanovnika osvojio 35 medalja na olimpijskim igrama, Norvežani 40 medalja i tako dalje... Ili recimo jedna Kuba koja je sa 2,5 puta više stanovnika osvojila 140 medalja!!
No, Kuba je od tih 140 medalja osvojila njih 116 u četiri sporta. Nije isto kada jedan boks na OI ima 14 kompleta medalja ili judo 10, dizanje utega 15 itd. Slična je stvar s mnogim zemljama. Osvajaju medalje u tri nacionalna sporta, a u ostalima su truba.
I onda jedan, primjera radi, Azerbajdžan kojemu je to nacionalni sport u dizanju utega osvoji 8 zlata. Karikiram, ali poanta je tu. A jedna Hrvatska osvoji i medalju u rukometu, i vaterpolu, i košarci, a osvoji jednu medalju. A igrača recimo 14.
Da skratim, Hrvatska od samostalnosti je imala u 99% sportova osvajača medalje ili medalja, a ne vjerujem da se time može podičiti bilo koja država na svijetu.
Naravno da zbog veličine ne možemo konstantno proizvoditi svjetskog prvaka u skijanju, atletici, osvajati medalje u momčadskim sportovima, ali smo u samo 20! godina uspjeli to barem jednom.
Valjda jedini sport u kojem nismo ništa napravili jesu skijaški skokovi. U svemu ostalom Hrvatska je bila bitan faktor.
I zato, ponosan sam što imamo i ovoliko koliko imamo.
[uredio Willy Wonka - 23. siječnja 2012. u 22:47]