Ti pišeš kao što Obotnica brani, pa sumnjam da si meritoran raditi ekspertize o pojedinim dijalektima.

narativ na ovom forumu je uvijek bio isti. već 12 godina. od slovenije 2004 do poljske 2016 su nam isključivo krivi izbornici što nemamo barem 5 zlata. dajte se ljudi okrenite oko svoje osi. prvenstvo nikad izjednačenije. puno dobrih ekipa i kvalitetnog rukometa. ne znam po kojim to kriterijama uvijek mi polažemo pravo na zlato. zašto smo uvijek baš mi morali bit prvaci. može se reći da smo u tim utakmicama kad se borilo za medalje i najsjanija odličja podbacili. nekad više. nekad manje. da je baš svaki puta bila greška u nama i našem stožeru? nešto se pita i protivnika.

svaka logika je nalagala da je stevanović trebao branit protiv španjolske. tu dvojbe  nema. dvojbeno je kako ljudi to izjednačuju sa našom sigurnom pobjedom u polufinalu. nije li glavni problem što babić nije došao na prvenstvo sa približno kvalitetnom 6-0 obranom kao alternativom i napravio španjolcima ovo što im sad rade nijemci. zatvorili crtu, gusti u sredini. španjolci sa 9m se ne usude opalit jer nemaju šutere, a ovo što pušta na krila Wolf brani.mi smo dopustili da nam se šeću po crti kako god hoće.

kvalifikacije za OI su pred nama. kako sad izgleda bit će teže proći na OI nego tamo ganjat medalju. norvežani zaista igraju vrhunski rukomet. otrkiće su i po prezentacijama ovdje možda su i najviše zaslužili zlato. prestrašili su se u polufinalu pobjede, nesretno izgubili i na krjau ostali bez medalje. ne treba ni pobjeda protiv poljske sakriti naše mane. ne treba ni raspad protiv francuza biti prava slika. spadamo u krug reprezentacija koji su po tehničkom znanju, improvizaciji, orginalnosti u vrhu. često kaskamo u fizičkoj pripremi i snazi. scouting bi nam morao biti bolji. često precijenjujemo sebe i podcijenjuemo protivnika. inače ne usudim se ni pomisliti koja bi paljba bila da smo mi danas na mjestu španjolaca koji su doživjeli pravi potop. volio bih da babić posloži kakvu takvu 6-0 za kvale. alilović je branio svakim prvenstvom slabije i slabije. ovdje je doživio totalno dno i treba ga poslat na hlađanje jer imamo golmana koji zaslužuju priliku.

Dobro Saračeviću, jasno mi je da ti je Obotnica kolega i prijatelj, ali brate nemoj u javnosti mljeti takve gluposti.

Čuj ne paše mu naš sustav pa je zato nedobar na ovom prvenstvu, a inače je sjajan u svojoj reprezentativnoj karijeri bio.

Uspjeh je jer prije prvenstva nije bilo nikakvog imperativa. Uspjeh je jer su nam trebala dva čuda koja se događaju jednom u 10 prvenstava da dođemo do polufinala, uspjeh je jer imamo diletanta na klupi koji je "sabotirao" put do zlata, uspjeh je zato jer je medalja ono što je glavni motiv sportašima ili je barem nekad bio. Uspjeh je jer smo završili prvenstvo pobjedom. Trebaš još argumenata ili?

Čovječe, registrirao si se danas, imaš 6 postova, pa nije valjda da si se registrirao samo da možeš hejtati? Da ne mogu smislit Babića u ovom trenutku, ne mogu, da me jebeno živcira svaki njegov nastup, živcira. Ali za sam rezultat mislim da nema mjesta prigovoru. Kako smo ispraćeni na prvenstvo, kakvo je stanje bilo nakon Francuske, uz Babićeve izjave da ima i važnijih stvari od rukometa i da se ne sekiramo puno, ovo je stvarno čudo. Ostaje žal za propuštenom prilikom, jer ovakvo nešto će nam se teško ponoviti, da se ama baš sve poklopi na putu do zlata. Ispadanje favorita, brojne ozljede najjačih aduta protivnika, momentum nakon pobjede protiv Poljske, ma sve je bilo pripremljeno za prvi naslov prvaka Europe. Uvjeren sam da bi Nijemce pobijedili i tu bi se još jedna tradicija nastavila, da smo sva zlata osvojili protiv Nijemaca. Bit će mjesta za kritike poslije, život ide dalje, sutra je novi dan. Do kraja tjedna nitko više neće ni znati da se igrao rukomet, uvijek je tako kod nas. Ali možemo barem večeras uživati. A o Olimpijskim igrama otom potom, protiv Skandinavaca u njihovom dvorištu morat ćemo biti 30 % bolji za pobjedu, Danci motivirani, Norvežani željni osvete, plus dobrosusjedski odnosi. Nije teško zbrojiti dva i dva..

Pa zaista ne vidim što se tu ima za argumentirati. Naime, bronca kao takva, u kontekstu prilično nove reprezentacije i novog izbornika, je zaista dobro ostvarenje i prilično sam siguran da bi to velika većina ljudi potpisala uoči prvenstva. E sad, druga je stvar zašto je ipak ostala gorčina. Ali i dalje tvrdim da je 3. mjesto uspjeh, ali da se moglo više -moglo je.

Sve to ipak ne umanjuje činjenicu da je izbornik Babić u polufinalnom okršaju jednostavno išao van svake logike i da je on isključivi krivac što nismo vidjeli ono što je bilo logično da gledamo. Jasno, nitko ne govori da bi mi sigurno prošli Španjolce, ali definitivno bi nam duša bila na mjestu znajuć da smo na stol stavii najjače karte.

Drugo, neshvatljiva je odluka izbornika da nakon 15. minute Duvnjaka koristi samo u obrani, braneći opet stav da je on jedini koji ima kvalitetu odigrati prednjeg u 5-1 obrani, ali ne postavljajući sam sebi pitanje zašto je (očito) uigravao samo tu obranu i samo s Duvnjakom kao isturenim i kako nije stvorio alternativu - ili Duvnjaku ili pak obranom 6-0 koju je pokušavao ali su kretnje igrača i preplitko stajanje bili tragični za gledati.

U svakom slučaju ova reprezentacija ima nešto što se zove - glad. Dosta ne toliko afirmiranih igrača, gladnih puno veće scene i medalja, a to je uz nesporan talent i određenu kvalitetu, pa čak i širinu kad se vrate ozlijeđeni, preduvjet za uspjeh. 

Apsurdno je tražiti zlata i samo zlata. Ta ne igramo samo mi rukomet i u svemu tome je potrebno imati i malo sreće, ali što je tu je.