felling1234 je napisao/la:
highlanderSINJ je napisao/la:
ivan23m je napisao/la:
highlanderSINJ je napisao/la:
Mene jebeno živciraju likovi koji sad tu nedaju rič reć na Babića, a s druge strane pljuvali su po Červaru i posebno Goluži kad su osvajali bronce.
Babić nas je ujeba s polufinalnim odlukama i kraj. Bronca je uspjeh i nema spora, ali ovo je bila šansa nad šansama pred izbačenih francuza i danaca.
JBGA
Vidi cijeli citat
Napisao si da nema spora da je bronca uspjeh. To je samo izjava. Možeš li argumentirati?
Vidi cijeli citat
Pa zaista ne vidim što se tu ima za argumentirati. Naime, bronca kao takva, u kontekstu prilično nove reprezentacije i novog izbornika, je zaista dobro ostvarenje i prilično sam siguran da bi to velika većina ljudi potpisala uoči prvenstva. E sad, druga je stvar zašto je ipak ostala gorčina. Ali i dalje tvrdim da je 3. mjesto uspjeh, ali da se moglo više -moglo je.
Sve to ipak ne umanjuje činjenicu da je izbornik Babić u polufinalnom okršaju jednostavno išao van svake logike i da je on isključivi krivac što nismo vidjeli ono što je bilo logično da gledamo. Jasno, nitko ne govori da bi mi sigurno prošli Španjolce, ali definitivno bi nam duša bila na mjestu znajuć da smo na stol stavii najjače karte.Drugo, neshvatljiva je odluka izbornika d
a nakon 15. minute Duvnjaka koristi samo u obrani, braneći opet stav da je on jedini koji ima kvalitetu odigrati prednjeg u 5-1 obrani, ali ne postavljajući sam sebi pitanje zašto je (očito) uigravao samo tu obranu i samo s Duvnjakom kao isturenim i kako nije stvorio alternativu - ili Duvnjaku ili pak obranom 6-0 koju je pokušavao ali su kretnje igrača i preplitko stajanje bili tragični za gledati.
U svakom slučaju ova reprezentacija ima nešto što se zove - glad. Dosta ne toliko afirmiranih igrača, gladnih puno veće scene i medalja, a to je uz nesporan talent i određenu kvalitetu, pa čak i širinu kad se vrate ozlijeđeni, preduvjet za uspjeh.
Apsurdno je tražiti zlata i samo zlata. Ta ne igramo samo mi rukomet i u svemu tome je potrebno imati i malo sreće, ali što je tu je.
Vidi cijeli citat
Ako je kriv što smo izgubili u polufinalu onda je zaslužan što smo došli do tamo.Mislim teorije su vam van svake logike
ne sjećam se kada smo igrali sa više ideje u napadu da se praktički uopće nismo mučili ali hrvatski jal i ljubmora je prevelika.
Jesi se ikada bbavio ikakvim sportom a pogotov rukometom?Očito nisi kad takva pitanja postavljaš.
Vidi cijeli citat
Učini si uslugu i odlogiraj se sam nakon ove tvrdnje. Ako poželiš argumente i kao protuargument počneš sipat broj golova kao mjerilo organiziranosti napada, onda je tu svakoj diskusiji kraj.
Ja, naime, ne pamtim da smo ikada imali toliko silovanja i probijanja, unatoč nešto oštrijem kriteriju, ali to nikako ne umanjuje činjenicu da smo znali srljati ko guske.
Nadalje, naš prolazak u polufinale je pravo pravcato čudo, ne toliko zbog pobjede nad Poljacima koji su pukli nakon minus šest (što je i dalje nevjerojatan rezultat), koliko zbog rezultata koji su nam išli na ruku.
Uzmi samo Norvežane koji su imali samo jedan poraz i sad evo drugi i baj baj medalja. Mi smo u Njemačkoj čak ostali u četvrtfinalu i to nam je bio jedini poraz, što će reći da smo u cijeloj voj priči imali pun kurac sreće.
Nemoj samo čovječe idealizirati Babića, jer uvjeren sam da je ovo bila naša godina i da je on sam mogao shvatiti da neke stvari jednostavno ne idu.
Za našu medalju su najzaslužniji Norvežani. I u drugoj rundi i danas. Babić najmanje.