Samo bi neznalica 5. mjesto proglasila veličanstvenim uspjehom
Svim Gopčevim hvalospjevima unatoč,
izbornik muške reprezentacije Slavko Goluža u potpunosti je podbacio na Svjetskom rukometnom prvenstvu u Švedskoj. Ruku na srcu ali 5. mjesto nazvati velikim uspjehom ne priliči izborniku hrvatske muške rukometne reprezentacije.
Posebno ako na raspolaganju imaš momčad koja je srebrna sa zadnjeg svjetskoga, ali i europskog prvenstva, te koju svojim osebujnim stilom predvodi najbolji rukometaš današnjice Ivano Balić. U toj istoj momčadi igra i najbolji svjetski pivot Igor Vori, a tu je također i najbolje lijevo krilo sa Svjetskog prvenstva u Hrvatskoj, Manuel Štrlek. Jedan od najboljih obrambenih igrača svijeta, te najbolji bloker posljednja dva svjetska prvenstva Jakov Gojun, također je dio te reprezentacije.
U ovu hvale vrijednu skupinu sportaša treba još dodati Blaženka Lackovića, Domagoja Duvnjaka, Denisa Buntića i Dragu Vukovića. Kao i uvijek tu je i Vedran Zrnić, jedini hrvatski rukometaš koji je na prvenstvu u Švedskoj uvršten u najbolju momčad turnira.
Možda bi i stručniji od Slavka Goluže s ovakvom ekipom osvojili 5. mjesto, ali samo bi neznalica to proglasila velikim rezultatom.
Dobar rukometaš, solidan pomoćnik i katastrofalan izbornik
Slavko Goluža bio je dobar rukometaš, solidan pomoćnik Lini Červar i, barem zasada, katastrofalan izbornik.
Osim 'vječnog' Zorana Gopca, samo je Slavko Goluža sudjelovao u svim hrvatskim uspjesima. Kao igrač osvojio je sve medalje koje je i reprezentacija osvojila, a kasnije je kao Červarov pomoćnik također punio vitrine sjajem osvojenih odličja. Tek kao samostalni izbornik Slavko se vratio kući praznih džepova, a onda 'u to ime' nazdravio i proglasio 5. mjesto veličanstvenim uspjehom.
Ne izborniče, to nije nikakav uspjeh. Možemo raspravljati o tome je li 5. mjesto debakl, ali nikako ga ne možemo proglasiti uspjehom, ni malim ni velikim
Međutim, taj PR-ovski dio Goluži nije ni za zamjeriti, jer ruku koja te hrani i štiti ne smiješ nikada pljunuti. Naime, ako je Zoran Gobac rekao da je to sjajan uspjeh, onda se tu nema što dodavati, a izborniku ostaje jedino to da ponavlja te riječi do besvijesti, pa da na kraju i sam sebe uvjeri kako je odradio sjajan posao.
'Kako da uspijemo kad tri poštena napada nismo uvježbali?'
'Operacija Švedska' nije na ruže mirisala ni za vrijeme priprema u Karlovcu gdje je nekolicina igrača, napose stara garda, uzdignutih obrva gledala kako Goluža do besvijesti uvježbava obranu 6-0, a obrane 3-2-1 i 5-1, koje su proslavile Kauboje u Červarovoj eri, posprema u prašnjavu ladicu karlovačkog hotela Korana.
- Kako on misli da ćemo u Švedskoj nešto postići kada nismo tri poštena napada uigrali? - bilo je pitanje koje se najčešće slušalo po hodnicima karlovačke sportske dvorane.
Lako je biti general nakon bitke, te danas konstatirati kako je Golužina taktička postavka bila potpuni promašaj. Ono što brine više jest stav s kojim je izbornik krenuo u Švedsku, a još više onaj s kojim se vratio.
Naime, prije prvenstva Goluža nije želio govoriti o tome što bi za njega bio uspjeh, gotovo kao da je računao da bi mogao 'kiksnuti'.
Primjera radi jedan Island došao je u Švedsku i najavio pohod na titulu svjetskih prvaka. Oni su danas šesta reprezentacija svijeta, a njihov izbornik Gudmundur Gudmundsson priznao je kako su podbacili. Legendarni rukometni stručnjak i izbornik Španjolske Alvaro Rivera kazao je kako sanja svjetsko zlato, čime bi rukometaši stali uz bok nogometašima. Španjolska je danas brončana, a Rivera javno nezadovoljan što njegova reprezentacija nije otišla do kraja.
Apsolutni vladari svjetskog rukometa Francuzi i njihov izbornik Claude Onesta najavili su obranu zlata iz Zagreba, unatoč ozljedama stožernih igrača Danielea Narcissea i Guillaume Gillea. Francuzi su u svom naumu jedini i uspjeli, ali znakovito je da nisu bježali od uloge favorita, niti su alibi tražili u ozljedama.
Za veliki uspjeh potreban je i veliki izbornik
Hrvatski izbornik Slavko Goluža uoči prvenstva nije želio otkriti koji bi ga rezultat zadovoljio, a nakon što je osvojio 5. mjesto kazao je kako je to velik rezultat. Za velike uspjehe, reći će struka, reprezentaciji je potreban jedan Ivano Balić/Nikola Karabatić, jedan Thierry Omeyer/Vlado Šola, ali potreban je i jedan Claude Onesta/Lino Červar.
Slavko Goluža nema ni znanja ni iskustva da vodi hrvatsku rukometnu reprezentaciju. Možda jednoga dana, ali ne danas.
(dnevno.hr)
Konacno da se neki medij usudi kazati "popu pop, a bobu bob"