„Ija griješim, mlad sam trener, najviše sam pogriješio zbog onoga što sam rekaonakon utakmice s Danskom. Žao mi je zbog toga, jer nisam ja ta osoba koja je torekla."
SlavkoGoluža
Nakon ovih riječi nastupa tišina.
Jer normalan čovjek nakon ovakve izjave ostane bezteksta. I dugo još, dugo ne može pronaći riječ kojom bi izrazio ono što osjeća.
Rečenici koja je u kontroverzi sama sa sobom, kojagovori o nepromišljenosti, manjku verbalne vještine, nedostatku inteligencije,a ponajviše o deficijenciji karaktera, nedostaje čak i minimum dobrog ukusa.
Rečenica kojom se autor pokušava iskupiti (čitaj:kupiti nevješto gledateljstvo) iznenadnom „objektivnošću“ zapravo samonaglašava bahatost i katastrofalni nedostatak samokritičnosti.
Autor citiranog teksta koji drži da mu je najvećagreška na svjetskom prvenstvu u Švedskoj, (na kojem je, by the way, ostvario najlošiji Linin rezultat, ali samo napapiru, jer je Lino tada izgubio tek jednu utakmicu, i realno vrijedio minimalno srebra) izjava kojuje dao nakon utakmice s Danskom, a ne ono što je učinio od te utakmice(isključio najboljeg igrača svijeta cijelo drugo poluvrijeme nakon dvijegreške, a da nema barem jednake mu zamjene) ne zaslužuje biti izbornikomreprezentacije.
I o kojem dijelu izjave je zapravo govorio? Ono osucima? Ili ono o Ivanu Baliću? Nije definirao. Čak niti sada, na kraju svega,kad je apsolutno nevažno, nije smogao hrabrosti i otvoreno reći oko kojegdijela svoje izjave drži da nije bio taj koji je, već je umjesto njega toizgovorio …tko? alien?!
Jedna od najbahatijih izjava ikad plasirana u medijima jeupravo dana neposredno nakon utakmice s Dancima:
„Balić? Pogriješio je dvije lopte… šta, šta sam ga trebaočekat´?!“
To je isto kao da nakon nesavršeno odvezene linije u spustuu Chamonixu koja ga je koštala više od dvije dvije sekunde zaostatka IviciKosteliću stari Kostelić kaže : „A sad, za kaznu, nećeš voziti u kombinaciji!“
I kad bi to bila samo pogrešno prosuđena situacija, greškatrenutka, još bi se nekako moglo i progutati, jer kako i sam navodi „mlad je“čovjek u petom desetljeću života i „on griješi“ kao da je itko pomislio da jebezgrešan, međutim ta osoba kontinuirano ignorira činjenicu da se sve to događaupravo njemu, ne bilo gdje, nego na svjetskom prvenstvu, i ne zbog nemaštovite skandinavskehrane, nego zbog činjenice što su njegovi igrači došli u Švedsku boriti se zamedalju, a on pak da bi cijelu naciju uvjerio kako je sletio s neke dalekeplanete direktno u izborničko ruho, naivno i bez svoje krivice, i usput pokupionekog aliena koji ga obuzima utrenutcima stresa pa izgovara riječi koje zapravo ne misli.
A kad smo kodčekanja… čekao je Štrleka više-manje cijeli turnir, i nije ga dočekao, a nitijedna ozbiljna kritika mu nije bila izrečena, barem ne javno. Ili Duvnjaka?Čekao ga je skoro cijeli turnir, da bi „proradio“ u posljednjih petnaest minutaposljednje zapravo nevažne utakmice, dok u pamćenju još uvijek svjetluca onajpromašeni zicer protiv Srbije… Je li itko izbrojao neprimljene lopte upućenetočno u njegove ruke? I nema vulgarnih izjava GandG gang-a kao u slučaju Balića, naprotiv, same pohvale mladojekipi. Nema niti riječi izbornika o „starima“ koji su izgorili da bi uopće došlido te posljednje utakmice. Mlada hrvatska zaista jest preuzela odgovornost, aline kad je trebalo. Sva sreća što je Vori dobroćudni div, Zrnić gospodin, aBalić zapravo fina i pristojna osoba unatoč vulkanskom temperamentu! Sramota!
Nije žalosno što smo završili na petom mjestu. Nije žalosnošto smo vjerojatno objektivno bolji, a nismo to znali ili mogli pokazati ovogaputa. To je sport.
Ali je žalosno gledati kako osoba u svojim ozbiljnimgodinama i na tako ozbiljnom mjestu tako neozbiljno barata riječima. Razlogtome može biti samo bahatost ili neznanje. A čini se kako naš trbuhozborac imai jednog i drugog u povećoj količini.
Naime, plašim se da će mladu generaciju koja se tek trebadokazati, samo zato jer igraju u zlatnoj reprezentaciji, neutemeljeno uvjeritida su i sami „zlatni“ jednako kao i oni kojima je to zlato bilo obješeno okovrata. Plašim se da je i on sam obolio od sindroma sijamskog blizanca zato štoje radio s Linom. I sad taj virus prenosi na ekipu. Naime, ovo je prvenstvojedino pokazalo da se mlade treba „čekati“ da prorade. A pitanje je – ima li sevremena za to? Jer dok god Balić osamljen trči iz napada u obranu naprotivničku kontru i sustiže ju (?!), dok god se može pojaviti u najneočekivanijemtrenutku na najneočekivanijem mjestu na terenu, dok god Vori nosi stokilaše nasvojim leđima bez predaha i bez i jedne riječi samoveličanja, dok je god Zrnićnajboljji strijelac reprezentacije, mladi bi se, ako ne već naš izbornik, zaista trebali skromno zapitati – radimo li midovoljno da bismo osvajali zlato?
No čini se da Goluža ipak još nije rekao sve.
Ljudi čiji povratak je ne tako davno dočekivan s ovacijama, na Plesu je dočekalo petnaestak navijača. Na pitanje novinara kad bi mogao bi li mijenjao nešto, odgovorio je:
-Ništa ne bih promijenio da mogu. Zamene je to uspjeh.
Da je odgovor bio drugačiji,iznenadio bi. Ali nije. Goluža je postao nakon samo jednog prvenstvapredvidljiv izbornik, kako nama tako i protivnicima… ili je i to izgovorioalien?!
P.S. Svi znamo kako je završio jedan savršeni dan uChamonixu, iako je započeo nesavršeno, ali s obzirom da se radi o vrhunskomsportašu, on je mogao i znao nadoknaditi grešku koja ga je dovela do zaostatka!I crni je humor da se sve dogodilo na isti dan kad je hrvatska reprezentacijamogla igrati još jedno finale! A u finalu je sve moguće! Kakav bi to tek bio dan!