ZAR JE VAŽNO TKO JE KRIV?

Nažalost svih u Klubu (?),  dogodilo se ono što nitko od čelnika Kluba i dugogodišnjih „radnika i podanika“ u Klubu nije očekivao. Dogodilo se ono najgore što se moglo dogoditi – ispadanje Kluba iz lige, a da liga nije još ni počela. Volio bih da me netko iz Kluba uvjeri da to neće biti tako, no bojim se da je u ovom trenutku prekasno učiniti bilo što, što će stvari vratiti na početak, koliko god bi to netko želio ili htio.

Slučaj „Gorica“ biti će zapamćen kao ružna mrlja u povijesti Prve Hrvatske rukometne lige, slučaj „Gorica“ pokazao je što se događa kada stvari u Klubu ne funkcioniraju onako kako bi trebale ili naprotiv uopće ne funkcioniraju. Slučaj „Gorica“ pokazao je što se događa kada se upozorenja, alarmi, apeli, primjedbe shvaćaju olako i neozbiljno, te kada se na probleme oko sebe odmahuje rukom, kada se pred problemima žmiri. Danima, mjesecima, godinama. Slučaj „Gorica“ pokazao je vrhunac nesposobnosti, pa čak, ne toliko nesposobnosti koliko lijenosti, nemara i nerada, te želje da se neke stvari pokrenu s mrtve točke (čast iznimkama koje potvrđuju pravilo, i čorava koka nađe zrno). Slučaj „Gorica“ je pokazao još mnogo toga, no gdje bismo stigli kada bismo nabrajali...

Znate, ako želite biti Prva liga, ne samo u sportu, već i ostalim segmentima života (poslu, ljubavi, hobiju, nije bitno), onda s time u skladu trebate i morate djelovati da biste postali Prva liga i tu se zadržali. Za prvu ligu se treba potruditi, uznojiti, pustiti krv i pokrenuti. Na žalost Kluba, koji nije zaslužio da ga se tretira na takav način, koji nije zaslužio bojkote utakmica, nažalost Kluba koji u ovom trenutku nije zaslužio da bude Prva liga. Ne zato, jer iza sebe ima pedesetogodišnju tradiciju, ne zato, jer je posljednjih godina okupljalište mladosti iz Velike Gorice i radost mnogima. Klub nije zaslužio biti Prva liga zbog ljudi koji su ga proteklih godina vodili na način koji su ga vodili (sve uprave redom, od prve do zadnje), zbog ljudi koji su Klub shvaćali kao osobnu promociju, a igrače i trenere koji su ga održavali na životu posljednjih godina, te na terenu ginuli,  prozivali izdajicima i predbacivali im da ne vole taj isti Klub.

 Svima onima koji su se ikada usudili predbaciti igračima i jedno slovo i riječ da ne vole Klub, poručujem da prvo pometu ispred svoga dvorišta i zavire u svoje (malo) srce. Iste te ljude pitam da li su pokazali istu tu ljubav prema Klubu o kojoj pričaju igračima i godinama im prodaju „muda pod bubrege“. Odgovor je: NISU, jer da imalo vole Klub, tada bi se Klub tako i vodio, vodio bi se na sasvim  drugačiji način.

Ovako,  svi vi koji se skrivate iza lažne demagogije i pustih priča, iza politike, ove ili one (nebitno koje), osobnih interesa, svi vi koji ste godinama podvaljivali igračima svoju ljubav prema Klubu, možete se sramiti i crveniti od cinizma koji proizlazi iz vaših prepotentnih glava koje žive u oblacima, a kad' se na trenutak spuste, tad  se kriju po lokalnim birtijama i mračnim gradskim zakutcima. Da bi se spustili na zemlju preporučujem Vam da se probudite iz sna i budete realni, te da sami sebi priznate kako ne znate, ne želite ili nećete Klub u prvoj ligi, jer da želite, pokazali bi barem mrvicu volje kroz sve ove godine, a i sada u ovim trenucima kada je Klub, htjeli vi to gospodo, redom svi, priznati ili ne,  pred raspadom.  Ovako, kako se Klub vodio posljednje tri godine i kako se trenutno vodi ne zaslužuje biti niti u županijskoj ligi (koju ovim putem ne želim uvrijediti). Možda biste trebali skoknuti do nekih klubova iz iste te županijske lige i pokupti neke zabilješke. Sramota je mala riječ za vaše ponašanje, jer kad bih htio opisati sve ono što se događa i što se dogodilo tada bi se i Sramota posramila vas, jer stoji uz vaše ime.

Volio bih kada bi netko od vas, prekasno probuđenih cinika, demantirao sve ovo (ne riječima i odgovorom na ovaj tekst koji će netko pročitati ili ne, već djelima). No to se, siguran sam, neće dogoditi, jer vi ste svi redom, već odavno stavili sebe,  svoje osobne interese i osobna prepucavanja ispred interesa Kluba. Bili „poltroni“ ili ne, sjedili ste godinama neradeći ništa i obmanjivali sve oko sebe, a u stvari ste najviše sebe u cijeloj priči obmanuli. Sada kada se sve urušava i kada vam ono malo pameti što imate polako dolazi iz guzice u glavu, sada biste, naglo htjeli da sve opet bude po starom. Da nam ponovno svima cvjetaju ruže, da nam ponovno „živi, živi rad !“. Isto tako si umišljate da još uvijek možete manipulirati i ucjenjivati ljude koji su za vas dali sve (vjerujte mi, nisu dali za vas, dali su sve za Klub), a vi od njih tražite još ono malo više. Još samo ovaj put, po 'ko zna koji put.

E, gospodo draga, NE MOŽE, ne bi išlo ovog puta. Možete poslije svega okrivljavati i blatiti igrače i trenera koji su bojkotirali utakmicu (siguran sam da i hoćete), možete ponovno lagati svima i sami sebi da niste ni za što krivi i da ste pokušali sve. No tada ćete, gospodo draga i drugovi, pokazati i potvrditi upravo ono što sam napisao gore. Pokazat ćete sav svoj cinizam i lažnu ljubav prema Klubu.

Lažna je ljubav gora od mržnje, zapamtite to gospodo draga, jer onaj koji mrzi to otvoreno čini, dok onaj koji lažno voli, potiho mrzi!

Da ne mislite da je sve tako crno, naravno uvijek postoji još nekoliko scenarija koje bih Vam preporučio i koje bih napravio da sam na vašem mjestu (ne daj Bože). To su: Scenarij  1. Izašao bih iz ljušture cinizma, lažnih obećanja protkanih kukavičlukom i skrivanjem iza nerada i lijenosti, te se spustio na zemlju, pribrao i otrijeznio na trenutak, potom bih sam sebe pogledao u napuklo ogledalo iznad pisuara u nekom  lokalnom buffetu i zapitao se: Da li uistinu volim Klub? “ Kada bi odgovor bio potvrdan, tada bih si iskreno, još jednom dao drugu priliku i polako, jer na brzinu ne može, počeo mjenjati stvari iz temelja, te pripremati Klub, za slijedeću sezonu i 1. B ligu. Pun iskustava iz prošlosti i s vremenom (kao pokorom za sva sranja koja sam napravio u prošlosti) polako bih gradio ekipu koja će možda jednog lijepog sunčanog dana igrati Prvu ligu u novoj i prepunoj velikogoričkoj dvorani.

Kako čisto sumnjam da ste dorasli prvom scenariju, preporučam vam scenarij br.2, a to je da se zauvijek maknete od stvari za koje mislite da ih radite besprijekorno i savršeno, te da se bavite onim što samo vi znate da dobro radite. Samo na taj način (upotrijebite li jedan od ova dva scenarija) moći ćete sebi i javnosti dokazati da iskreno volite Klub, samo tako ćete moći oprati ljagu koja će vas, uprotivnom, pratiti tokom cijeloga života.

Mnogi će se prepoznati u ovom tekstu, možda i uvrijediti. No, ako će se uvrijediti istine, neka se slobodno uvrijede. Istina, ponekad boli. Znate, ono kada na kraju nekih TV filmova ili loših serija, koje se emitiraju u kasnim noćnim terminima napišu, a grubi muški glas izgovori: „Svaka sličnost sa stvarnim osobama u ovom filmu je nenamjerna! “, e sada bih i ja to tako trebao napisati, no onda bih uskočio sam sebi u usta i „popljuvao“ svaku svoju misao iza koje stojim, zato ću sada napisati: „SVAKA SLIČNOST SA STVARNIM OSOBAMA IZ OVOG FILMA JE NAMJERNA !“.

I na kraju svega, mislio sam napisati, kako ovim tekstom nisam htio nikoga osobno uvrijediti, no kako sam odmicao s pisanjem, sve sam manje bio siguran u to, ponajviše zato, jer u nekim ljudima želim probuditi inat (jer znam da ga imaju, no ovog puta morat' će ga iskoristiti u pozitivnom smjeru), inat koji je potreban da se Klub vrati u vrijeme stare slave i tamo gdje mu je mjesto(?), inat koji su igrači i glavni treneri (i neki pomoćni) imali tokom svih ovih godina provedenih u prvoj ligi, dokazujući svima kako se i bez puno novca, bez logistike, bez uvijeta za trening može biti Prva liga, inat koji je brutalno ugašen od onih od koji se to najmanje očekivalo, od onih koji su isti taj inat trebali potaknuti....

Sramota se sramoti !!!