No, da ipak sve nije baš divno i krasno saznali smo ubrzo, kad nam
se na telefon javio dopredsjednik Saveza Zoran Gobac. Stvar oko Arene
možda jest riješena, ali i dalje postoji pitanje Rukometnog doma Zagreb
na Sveticama, koji se nije baš previše spominjao, a također je naveden
u aplikaciji koju je HRS uputio IHF-u i kao takav mora biti spreman na
vrijeme za Prvenstvo.
"Danas sam dobio lošu vijest da je Dom rukometa pao pod upitnik. Ne
bih htio previše ovo komentirati za slučaj da je došlo do krivog
tumačenja informacije, ali morat ću uskoro sjesti i porazgovarati s
predsjednikom Saveza kako bi ustanovili koji su nam slijedeći potezi.
Ja ne znam što oni misle, pa ne može se organizirati prvenstvo bez
dvorana. Arena je mogla biti bilo gdje, ali uz dvorane u Zadru i Splitu
potrebne su nam još dvije dvorane s kapacitetom od 5500 mjesta. U
Zagrebu se ipak igraju dvije grupe. Svi su pričali samo o Areni, Dom
rukometa uopće nije bio upitan. Sve do danas", rekao je Gobac u
razgovoru za Index.
Predsjednik Kavran razjasnio nam je kako bi se Prvenstvo možda i
moglo organizirati bez Rukometnog doma, ali to bi značilo puno
objašnjavanja i, kako Kavran kaže, sramoćenja pred IHF-om.
"Objašnjavati IHF-u zašto nema Rukometnog doma bilo bi nepotrebno
sramoćenje. Bandić je obećao kako će on biti sagrađen na vrijeme,
hrvatski rukomet to zaslužuje i bilo bi moralno da ga dobije. Iako dom
Rukometa nije ključan uvjet za održavanje prvenstva, svejedno ćemo
morati objašnjavati IHF-u zašto ga nema jer je naveden u našoj
aplikaciji. Kad ovako razmišljam, žao mi je što smo uopće dobili
domaćinstvo zbog svega što smo prošli i zbog sveg sramoćenja kojeg ćemo
još morati proći. Da smo znali što nas čeka ne bi ga ni tražili", rekao
nam je Kavran.

Grad Zagreb, odnosno njegov dični i sveprisutnni gradonačelnik Milan
Bandić, obećao je izgradnju Rukometnog doma, u koji bi trebalo biti
uloženo oko 175 milijuna kuna, ali sad se polako pojavljuju upitnici
nad vrijednošću tog obećanja. Iako je projekt arhitekata Vinka Penezića
i Krešimira Rogine već odabran i odobren, pitanje je kada će, i hoće li
uopće, Rukometni dom ugledati svjetlo zagrebačkog dana.
Da niti ne spominjemo posljedice koje bi hrvatski rukomet mogle
snaći ukoliko IHF ipak nekim slučajem prosudi da je ovo zdanje prijeko
potrebno za organizaciju prvenstva. Osim onog najočitijeg, javne
blamaže i gubitka ugleda Hrvatskog rukometnog saveza, ali i cijele
države u očima sportskog svijeta, tu je i sitno pitanje mogućnosti
neigranja na Svjetskom prvenstvu, ukoliko Hrvatska ostane bez njegove
organizacije. Kako kao domaćini nismo predviđeni za kvalifikacijske
skupine, ukoliko izgubimo domaćinstvo na Svjetskom bi prvenstvu mogli
nastupiti jedino ako Hrvatska postane europski prvak iduće godine u
Norveškoj. Da ni ne spominjemo srozavanje rejtinga koje bi nakon toga
pogodilo hrvatski rukomet, a nije zanemariva ni svota od 1 500 000 eura
predviđena kao jamstvo za održavanje Prvenstva koje bi HRS morao
isplatiti IHF-u ukoliko Hrvatska ne ispuni uvijete za održavanje
Prvenstva.
Bravo legende, bravo. Samo se izblamirajte, na koncu bi i igraci trebali reci "tko vas jebe" i odbiti dolazak na okupljanje za bilo koje predstojece prvenstvo. Pa vi igrajte sa pogonom PIPO Cakovca.