Mene poraz nekako nije pogodio..sve mi je previše sličilo na Tunis 2005.
Tamo smo se isto prošetali (usput bi doslovno pregazili Francuze) i u finalu nas je čekala Španjolska koju smo lagano dobili u grupi s 2 razlike...i ne mogu to prežaliti nikad jer bismo njih u svakoj normalnoj tekmi lagano dobili....
Ali! I onda naša seljačka kultura - svi su bili apsolutno uvjereni da je zlato naše - tu su prednjačili i igrači - sjećam se nekih Šolinih izjava...ono - gotovo je najbolji smo i to je to...charterio su letjeli u Tunis, sve je bilo spremno za slavlje...
I onda u finalu nas Španjolci razvale sa jedno deset petnaest razlike - zato što smo bahato i neoprezno ušli u tekmu i nismo došli k sebi a već je bilo gotovo.
To je Balkan! To smo mi. To je ta glava.
Ovdje je sve bilo napravljeno da Hrvatska bude prvak svijeta, stvoren je takav mentalitet, takva atmosfera...i onda dolazi tuširanje...
Naši su osvojili zlata onda kad se to od njih baš i nije očekivalo - sve ostalo im je težak teret i opterećenje..