Francuzi,
koji su u završnici finala postavili nove standarde rukometne obrane,
uzeli su zlato, a Hrvatskoj je ostalo srebro. Bronca ide u Poljsku, a
danski suci kući. Oni su najveći pobjednici, jer s takvim suđenjem
dogurati do finala SP-a nije lako
Ovako bi se smiješnim danskim sucima, u slučaju poraza, vjerojatno smijali i Francuzi
Drugo isključenje Pere Metličića u 21. minuti pokazalo se kao
ključan trenutak prvenstva. Hrvatska je nakon te neopravdane kazne upala u koncepcijske
probleme iz kojih izbornik i momčad nisu našli izlaz. Francuzi, opasni kao
kobre, stisnuli su čelični obruč i trijumfalno podigli pehar.
Ključan, jer je dobila Francuska. Da je u tijesnoj završnici
slavila Hrvatska, ključne bi bile odluke koje su prethodile drugom Perinom
faulu, u kojima su Danci Francuzima poništili dva čista pogotka (s lijevog vanjskog i
desnog krila). Taj danas nebitan detalj bio bi predmet rasprave
francuskih medija i javnosti.
Suci su bili očajno loši, ta gospoda su tijekom finala učila
pravila rukometne igre i njihov nedostatak talenta za vođenje utakmice na
svojoj su koži osjetila oba takmaca.
Agresivni istup stvarnog vođe saveza Zorana Gopca nije čudan. On
najbolje zna kako funkcioniraju rukometni suci. Legendarna je rola
Rumunja
Danescua i Mateescua u osmini finala Kupa prvaka 1994. kada su ta dva
suca Zagreb
odvela do preokreta nakon -11 u Moskvi
protiv CSKA. Zanimljive su bile i arbitraže u kasnijim finalima
prvenstva, kada
Balić, Metličić i društvo iz Metkovića protiv Zagreba nisu imali šanse.
Gospodina
Gopca čak su i Španjolci optuživali da je sredio ispadanje Barcelone u
polufinalu Lige prvaka 1993. protiv Wallaua, koji je Zagreb čekao u
finalu.
Sve su to insinuacije, ali rukomet je zaista sport koji odavno ima
velikih
problema.
Pa nije Gips Kostelić budala. Nekada vrhunski rukometaš,
koji je u karijeri jednom u rezultat 21:21 ugradio 21 gol, djecu je preusmjerio
u skijanje. Kada su ga pitali zašto, mirno je obrazložio da će kriterij sportskog
uspjeha Ivice i Janice biti samo štoperica, a ne suci upitnog znanja i morala. Suci
te mogu 'zaklati' u mnogo plemenitih vještina, ali nigdje tako podmuklo kao u
rukometu i boksu.
Ništa novo, samo nas ovo najviše boli. Sportsko čedo Hrvatske
na pobjedničkom je postolju izgledalo pokislo, scena koja tjera suze na oči.
Tek im je navijačka ljubav na središnjem zagrebačkom trgu (u bilo kojem kutu
Hrvatske bilo bi isto) vratila krv u obraze. Nama su oni zlatni, iako su
Francuzi zasluženo pobrali vrhnje.
I dalje su oni jaki, a mi ponosni. Nova natjecanja i nove
medalje prebrisat će žal momčadi i nacije za zlatom, ali rukomet će ostati u
problemima. Suđenje u tom sportu treba temeljito reformirati i izbrisati sive
zone u pravilniku po pitanju prijestupa ili isključenja te tako onemogućiti
gnjile pojedince da iskaču u prvi plan. Da jednog dana lopta bude važniji
rukometni artikl od zviždaljke.