Južna Koreja trenutno ima oko 48.850.000 stanovnika. Većina Južnokorejaca živi u urbaniziranim područjima zbog brzog gospodarskog i ekonomskog razvoja tijekom sedamdesetih, osamdesetih i devedesetih godina 20. stoljeća.
Glavni grad Seul je ujedno i najveći grad i industrijski centar Južne Koreje. Imao je 10,3 milijuna stanovnika u 2006. godini, što ga čini jednim od najvećih gradova na svijetu. Drugi veliki gradovi su Busan (3,65 milijuna), Incheon (2,63 milijuna), Daegu (2,53 milijuna), Daejeon (1,46 milijuna), Gwangju (1,41 milijun) i Ulsan (1,1 milijun).
Nakon podjele Korejskog poluotoka nakon 2. Svjetskog rata oko četiri milijuna stanovnika preselilo se iz Sjeverne u Južnu Koreju.
Mala populacija stranih državljana u Južnoj Koreji sve više raste. U 2007. godini u južnoj Koreji je bilo oko milijun stranih državljana, od toga ih je oko 100 000 koji su vjenčani s Korejancima, 400 000 koji rade u Koreji i oko 250 000 ilegalnih naseljenika.
Korejanski farmeri teško pronalaze supruge, jer se malo žena želi odreći svog načina života i postati supruga farmera. Farmeri su prisiljeni tražiti bračne partnerice u siromašnim zemljama Jugoistočne Azije. 2006. je 41% brakova koje su sklopili farmeri bilo sa strankinjom.
46,5% stanovnika Južne Koreje nema religiju, 29% je kršćana (8,6 milijuna protestanata i 5,1 milijun katolika), 23% budista, a ostali pripadaju ostalim religijama.