Sad kad vrate Golužu spasitelja. Razlog? "Slavko poznaje ekipu i blizu je savezu te ima dobar uvid u situaciju. Vremenski smo jako stisnuti jer je prvenstvo kod nas za manje od godinu dana i navedene činjenice su bile razlog zašto je Slavko najbolje riješenje, a ne netko sa strane". 

Tandem Ivandija~Panza vec su radili zajedno

Znači ispuniš cilj unatoč izostanku 3,4 igrača i dobiješ otkaz jer stručno oko Gobca nije zadovoljno metodama rada, a uvaženi rukometni stručnjaci od Josipe iz 3.a razreda do barba Stevana su sretni jer su procjenili da je reprezentcaija mogla više.
Narod je jako glup, a kako je rukomet jednostavniji sport od košarke ili nogometa, super privlačan je ovcama, pa je to jedan dodatan uteg reprezentaciji.

Ok.

HRS je napravio logičan prvi korak.

Hoće li i drugi korak (novi izbornik) biti također logičan?

Aha, piše da je razlog neambicioznost, ako je Babić tražio od igrača da Horvat promaši penal ili da stanu igrati protiv Slovenije kako nebi osvojili medalju onda ok

Nije važno tko će biti izbornik samo neka bude IZBORNIK a ne poslušnik...neka izabere 16 najboljih i onda ako ništa ne naprave paljba po igračima a ovako se smjenjuje izbornik koji je sa prosječnom ekipom dosao na korak do finala...

Mozda je malo pitanje offtopic ali smatram da ću tu najprije dobiti odgovor..
Onaj dokumentarac šta se prikazivao na rtlu, "Prvi put , zlatni u Atlanti, Mirjane Hrge" jel ima ko link di se može skinut ili bilo koja informcija di mogu pogledat.. Hvala

Ako gledamo samo kriterij rezultata - onda je Babić zadovoljio. Kada uzmemo u obzir da si za medalju igrao protiv reprezentacija koje nisu jače od naše (Norveška je tu negdje, Slovenia slabija) - onda 4. mjesto nije zadovoljavajuće. Ako ćemo realno - od 4 jače utakmice dobili smo Španjolce (izgubili od Njemačke, Norveške i Slovenije).

No, uzmimo u obzir sve okolnosti, a to su da je već po tko zna koji put pokazao da ne zna psihološki pripremiti igrače i da ne zna dignuti ekipu tijekom utakmice kada je pritisak velik. To je po meni najveći problem i najveća Babićeva mana. Lino, koliko god imao mušica, uvijek je znao ekipu motivirati, isprovocirati, a to je često važnije od same taktike i svega drugoga.

Ono što je Grahovac govorio možemo povezati upravo s tim psihološkim dijelom, znači uđemo u polufinale i mislimo da je cilj ispunjen, krenu suze, slavlje itd., umjesto da si čestitamo i odmah se posvetimo idućoj tekmi. A izbornik mislim da prednjači u takvim emotivnim reakcijama, što naravno ima utjecaja i na igrače.

Iskreno žao mi je najviše Ivana i Pere.