markoli je napisao/la:
Ako gledamo samo kriterij rezultata - onda je Babić zadovoljio. Kada uzmemo u obzir da si za medalju igrao protiv reprezentacija koje nisu jače od naše (Norveška je tu negdje, Slovenia slabija) - onda 4. mjesto nije zadovoljavajuće. Ako ćemo realno - od 4 jače utakmice dobili smo Španjolce (izgubili od Njemačke, Norveške i Slovenije).
No, uzmimo u obzir sve okolnosti, a to su da je već po tko zna koji put pokazao da ne zna psihološki pripremiti igrače i da ne zna dignuti ekipu tijekom utakmice kada je pritisak velik. To je po meni najveći problem i najveća Babićeva mana. Lino, koliko god imao mušica, uvijek je znao ekipu motivirati, isprovocirati, a to je često važnije od same taktike i svega drugoga.
Ono što je Grahovac govorio možemo povezati upravo s tim psihološkim dijelom, znači uđemo u polufinale i mislimo da je cilj ispunjen, krenu suze, slavlje itd., umjesto da si čestitamo i odmah se posvetimo idućoj tekmi. A izbornik mislim da prednjači u takvim emotivnim reakcijama, što naravno ima utjecaja i na igrače.
Iskreno žao mi je najviše Ivana i Pere.
Gosp, Markoli,ponekad žena kaže muškarcu da je zadovoljna ali ujutro se probudi sa velikim bolovima glave. Mislim da ste me razumjeli U HRS-u ništa nije transparentno i javno osim istine da je to tako i teško se može promjenit Tamo su ovisnici ali im semora priznati da se skrbe oko saveza od 1991 i objektivno pitanje je kako bi to funkcioniralo.Važno je baratati sa činjenicom da ova reprezentacija nije utemeljena na radu. odnosno na pripremljenoj igri u obrani odnosno napadu, Da je to pripremljeno bilo bi snage ali bilo bi i igre, Ovako treba gledat u grah, može i bilo šta drugo, Volio bih da su članovi UO HRS-a pročitali moj komentar poslje ostavke nakon Rija, Ali nebih se iznenadio da je sve ovo to trebalo ovako razviti!
