Evo par rečenica o onome što se već godinama dešava u HR rukometu, i koje svi vidimo osim onih koji bi trebali... I naravno nakon ovog teksta je 99,9% jasno da Irfan u reprezentaciji izbornik biti neće..
Irfan Smajlagić:
"Za početak, o okolnostima koje vrlo često diktiraju rezultate. I tu je bit cijele priče, gdje se ne slažem s načinom na koji mi pristupamo selekciji.
To uvijek moraju biti najbolji i najkvalitetniji igrači, koji svojim doprinosom mogu dati doprinos reprezentaciji. Kroz dva tjedna ili mjesec dana se ne može stvoriti igrač. Ali može se stvoriti zvijezda. Taj primjer je Marko Mamić, koji je preko noći postao zvijezda."
..........
"Ne mogu prihvatiti tezu da reprezentacija funkcionira kao klub, da se rade višegodišnji programi. Nitko nema pravo zatvoriti vrata reprezentacije igraču koji zaslužuje biti tamo. Zato je problem što u našem rukometu nema definiranog cilja jer to ne može biti nešto što dolazi u sljedećim godinama, već isključivo prvi turnir. A to je za nas bilo Svjetsko prvenstvo.
Tu je došlo do problema jer se kroz rotaciju vidjelo kakav je status pojedinog igrača. Meni je neprihvatljivo da igrač sjedi i ne ulazi zato što se na njega računa za dvije godine. Tko može jamčiti da će on za dvije godine imati mjesto u reprezentaciji?"
..........
"Zbog toga nam se dogodilo da baš u završnici turnira osjetimo taj manjak rotacije. Često čujem da se želimo na umor, težak raspored, ali treba reći da je zato na velikim natjecanjima dopušteno imati 16 igrača, a još su dopuštene dvije rezerve. To se mora iskoristiti, što mi nismo napravili pa nas je na kraju kratka rotacija koštala medalje.
Odgovornost za selekciju snosi, naravno, izbornik. Na koji će način za to odgovarati, odlučit će ljudi u Savezu. Meni je puno važnija selekcija igrača o kojoj stalno govorim. Sve ostalo je kupovanje vremena i stvaranje alibija. Postoji pogreška i u sustavu jer kod nas je seniorska reprezentacija previše povezana s mlađim kategorijama pa se tako na silu otvara prostor igračima koji objektivno to još uvijek nisu zaslužili."
......
"U utakmici protiv Slovenije smo vidjeli da ti mladi igrači ne uživaju povjerenje jer ni na šest do osam razlike nisu dobili priliku, a u tim je trenucima trebalo odmoriti nositelje igre. Tako se Duvnjak potrošio za završnicu, a bilo je prostora za odmoriti ga jer bismo tako izbjegli situaciju da Cindrić i on previše vremena provedu zajedno na parketu, što nije dobro jer su slični. Uostalom, ako na osam razlike nisi u stanju vjerovati igraču koji je u reprezentaciji, kad ćeš onda?"
"Mislim da se previše potencira to pitanje iscrpljenosti, a ovo što sam govorio o rosteru i rotacijama može to anulirati. U trenutku kad smo imali visoku prednost, ona se samo trebala održati, nije nam trebala postava s kojom bismo radili razliku. To je jedini način na koji se može zadržati svježina, održati visok ritam i za to se moglo iskoristiti Mandalinića, Jotića i Matulića. Također, Mamić je igrao premalo, tek 19 minuta, njega se nije dovoljno iskoristilo ni protiv Norveške nakon što je u četvrtfinalu sa Španjolcima preko noći postao zvijezda."
.............
"Ovaj put, s obzirom na to da se ističe da je cilj bio plasman među osam, a mi smo igrali polufinale, ne vidim razloga zašto bi trebalo mijenjati izbornika Babića. Svi bismo trebali biti zadovoljni četvrtim mjestom. Iako u konačnici ne bismo smjeli biti jer nijedan igrač reprezentacije koja je bila dvostruki olimpijski pobjednik ne može biti zadovoljan ako za finale ne dobiješ Norvešku, a za medalju izgubiš od Slovenije...
Hrvatska je i na ovo natjecanje došla kao jedan od, recimo, pet ozbiljnih kandidata za medalju, od kojih Njemačka i Danska nisu došle ni do četvrtfinala, u kojem smo mi izbacili Španjolsku. Po meni se takve okolnosti jednostavno moraju iskoristiti za nešto veliko i prije svega mi je žao što to nismo napravili."
[uredio Max720 - 01. veljače 2017. u 10:13]