Igrao uz Šimunića za Dinamo i predstavio svoj projekt Maksimira: 'Znam što znači smrznuti se na tribinama'

Burna je bila reakcija javnosti nakon što je predstavljeno idejno rješenje novog Maksimira, a jedan od projekata koji su naišli na pozitivne komentare je onaj koji je predstavila tvrtka OMF sa suradnicima i konzultantima te kolegama iz arhitektonskih ureda SANGRAD + AVP architects i ŠEMA.

Vlasnik OMF-a je bivši igrač upravo Dinama i Istre 1961, sada 30-godišnji ovlašteni inženjer građevine Filip Omazić. U razgovoru za Sportske novosti dotaknuo se teme samog natječaja i približio svoj projekt, a Sportnetu je otkrio neke detalje iz svoje igračke karijere.

“Išao sam s emocijom u projekt jer sam na Maksimiru odrastao, to bi mi bilo ostvarenje sna. Imam puno odigranih i odgledanih utakmica na Maksimiru, znam što znači smrzavanje na njemu i zato funkcionalnost je bila broj jedan u projektu. Grijane tribine bile su uvjet, predvidjeli smo zračeće panele s krova, koji griju cijelu zonu tribina. Htjeli smo jednostavno i moderno rješenje koje će se uklopiti unutar budžeta, a uz zadani kapacitet od 35 tisuća, predvidjeli smo mogućnost proširenja na 45 s ambicijom domaćinstva međunarodnih završnica.“

Detaljnije je približio natječaj s posebnim naglaskom na budžet.

“Program je postavio cilj od najviše 5.000 eura po sjedalici, što za 35.000 mjesta daje okvir od 175 milijuna eura. Procjena za cijelu nogometnu zonu, s dva pomoćna terena, stadionom Hitrec Kacian, podzemnom garažom od 800 mjesta i uređenjem pripadajućeg okoliša i veze tih sadržaja, iznosila je približno 204 milijuna eura bez PDV-a. Vrlo je lako probiti budžet od 200 milijuna eura, ali bio je dosta naglašen kao bitna stavka natječaja.“

View this post on Instagram

A post shared by OMF | Structural Solutions (@omf.hr)

Navijači Dinama priželjkivali su nešto slično Borussijinom 'Žutom zidu' na sjeveru, ali Omazić je objasnio zašto je u njegovom i ostalim projektima manja od ostalih.

“U natječajnom programu pored zadanog ukupnog kapaciteta i uvjeta da je glavni stadion UEFA 4 kategorije, jedan od elemenata je bila sjeverna tribina, predviđena kao jedinstvena cjelina, ali ograničena kapacitetom između pet i pol i sedam tisuća mjesta, što znači da je ta tribina u startu manja od ostalih. Postoji uvjet da tribine moraju biti kohezivne i povezane kako bi činile cjelinu da se poboljša doživljaj igre i da su natkrivene. Nasljeđe arhitekta Turine je prema mom tumačenju bitno, ali moglo se sačuvati na sto različitih načina. Primjerice, mi smo oblikovali nosače u motivu kako ih je oblikovao arhitekt Turina.“

Igrao je sa Šimunićem i Brozovićem pod palicom Krune Jurčića

Prije nego smo se dotakli njegove igračke karijere, pitali smo ga što je primijetio kao igrač, a da bi promaknulo projektantu.

“Znam proceduru, što je svakodnevno, kako izgleda program na dan utakmice. Na našem stadionu ulaz je na sredini i tek onda se ide na predviđeno mjesto. Zbog toga je evakuacija brza, a kako smo 'očistili' sve tri strane, cijeli Maksimir bio bi prazan za par minuta.“

“Poseban naglasak je na rasporedu svlačionica, vezi s pomoćnim terenom i klupskim prostorijama. Radili smo na tome da sve bude dobro povezano, a u isto vrijeme jednostavno i moderno.“

Omazić je odrastao u Livnu, gdje je igrao za niželigaša Kamešnicu iz Podhuma, a kao perspektivan stoper u kadetskoj dobi prešao je u Dinamo. Za Sportnet je približio detalje svoje igračke karijere.

“Nije bilo lako napustiti obitelj i otići daleko tako mlad, ali kada imaš priliku igrati u Dinamu, ne možeš to odbiti. Došao sam iz male sredine, a svlačionicu sam dijelio s igračima poput Halilovića, Murića, Bočkaja...“

Nagrada za dobre igre u kadetskoj kategoriji stigle su 1. svibnja 2013., kada je debitirao je za seniorsku momčad pod palicom Krune Jurčića u prijateljskoj utakmici protiv Radnika iz Sesveta. Odradio je drugo poluvrijeme u stoperskom paru Joeom Šimunićem, a igrali su još Sammir, Marcelo Brozović, Lucho Ibanez...

“Bilo je to kao da sam na PlayStationu, od samog odlaska busom na taj susret, do svlačionice, zagrijavanja i same utakmice. Nas četvorica kadeta dobili smo priliku, a Šimunić mi je dosta olakšao taj debi, puno mi je pomogao, baš kao i trener Kruno Jurčić.“

U potrazi za većom minutažom napustio je Dinamo i otišao put Pule, gdje je igrao za juniore Istre 1961, a kasnije bio i kapetan B momčadi. No, odlučio se ponovno za promjenu sredine i studiranje u Splitu.

“U Istri mi je isto bilo lijepo, ali dobro mi je išlo u školi i odlučio sam se tome posvetiti. Za vrijeme studiranja u Splitu igrao sam za nekoliko klubova u tadašnjoj 3. HNL Jug, a po završetku studija vratio sam se u Zagreb. I tu sam još neko vrijeme igrao, ali već godinu dana nisam aktivan na tom polju jer sam posao postavio kao prioritet.“

Za kraj, o raspletu situacije oko novog Maksimira:

“Spominje se pozivni natječaj, ako se otvori mogućnost daljnjeg sudjelovanja, tu smo. Okupili smo ozbiljan tim, vjerujemo da je naše rješenje kvalitetno, a osobno i profesionalno to bi mi bilo pravo ostvarenje sna i posebna priča jer Dinamo mi ima posebno mjesto u srcu“, zaključio je Omazić.