Mazohist kao i ja. Ja sam si otvorio jos jednom finale 2009.najgora sportska utakmcia meni u zivotu. Tj najveće razocarenje jednostavno smo to morali pobijediti.
Sada kada gledam nakon toliko godina opet. Mislim da smo bili bolja momcad igraci rukometno ali psihcki ne. Sami sebe smo pobijedili jednostavno. Mi smo na poluvremenu trebali voditi barem 33,4 razlike. Oni do 20 min nisu znali gdje su a Karabatic nije postojalo na terenu. Mi smo ih sami stalno vraćali što Šprem zicerima što Metličić neshvatljivo lošim šutevima. Tek kad je Narcisse ušao su prodisali malo. I svejedno smo u egalu 59 min unatoč, svemu. Ali nam se onda naplatilo.
Po meni ako treba tražiti krivice to su ovdje oni koji su trebali donijeti pobjedu.
Prvo i isključivo Červar. Evidentni je bilo na izlasku na zadnjem onom pozdravu prije početka na himni da je psiha razdrmana. A u 2.minuti se on i Balić svađaju za vrijeme igre. Ta nervoza je ključna bila i zbo nje smo izgubili.
Isto tako nevjerojatno je od 45 do 50 minuta desnog vanjskog igra Zlatko Horvat. U egalu smo lomi se utakmica njemu je Kopljar zakopan na klupi a onda još bolje od 50 do 55 min na klupi su i Duvnjak i Balić. Sjetimo se od negdje 47,49 do 55 su Francuzi prelomili utakmicu.
Drugo a uzrocno posljedicno vjerojatno sa prvim je Ivano Balic. Za mene genije najveći ikada. Ali sto je njemu tada bilo u glavi kakav je bio njegov stav ponasanje i sve bolje bi bilo da je bio na tribinama. Prenio je nervozu na sve pobacao nekoliko lopti u bunar a sa Cervarom imao ispade. To se u, finalu SP, ne radi.
I trece sto neshvatljivo losa utakmica Petra Metlicica. Sutevi iz nicega bez ikakve pripreme to ni na treningu ne radi. Lopte u ruke Francuzima kao zadnji amater. Ne iz neke akcije vec jednostavno pad koncentracije. Sto je bas ne logicno za najsiksunijeg a i mirnijeg naseg igraca. A u obrani su ga stalno lomili 1 na 1. Ocito je bilo da je vec spor u nogama i nema snage.
Uglavnom tako mi, se danas cini, ali nikada nikada to necu moci prezaliti tu utakmicu.
