A tebi bi bilo bolje konačno se maknuti a ne stalno ispočetka. Do kada ćeš trajati sa ovim

Ponekad bacim oko na informer, sto da ne, zabavni su.

Ni meni se ne svidja to nase jaki smo idemo po medalju bla bla, mi obicno tada nista ne uradimo.

Ako se raspravlja o kvaliteti muške ekipe i klubova za koje igraju, što tek reći za žensku reprezentaciju i broncu koju su uzele sa igračicama koje su u najvećoj mjeri amaterke za neki standard profi rukometa...Imamo kao i uvijek vrhunsku ekipu, važno je da se mnoge stvari poklope kao kemija u momčadi i da igramo dobru obranu, a napad ipak malo bude raznovrsniji sa više šuterskih rješanja što nam je nedostajalo prošle godine.

I da, čini mi se da naši koliko god voljeli igrati pred publikom kao i svaki sportaš u nekim ključnim utakmicama izgore zbog pritiska...Možda ta atmosfera gdje će se igrati kao na treningu će im više odgovarati i smanjiti pritisak u onim ključnim trenutcima. 

Dosta toga ovisi oce li igrat Karacic i Sego jer ako su oni relativno spremni, mi ovo mozemo osvojit. Nemamo ništa slabiji roster od Danaca ili Norvezana. Obrambeno smo izuzetno mocni a napadu nema straha uz Duvnjaka, Cindrica i Karacica. Takoder veseli me povratak Cupica koji je i dalje klasa, tako da smo na krilima napokon odlično pokriveni. Imamo praktički otvoren put do polufinala i to treba iskoristit maksimalno(sacuvat Duvnjaka prvenstveno).

Imamo sirinu, izbalansiranu ekipu, odlicnu obranu bar prosle godine, imamo i nekoliko vrhunskih igraca, ostali su odlicni, odlican zdrijeb i sve preduvjete da udjemo medju 4 najbolja.

To su fakti. Hocemo li, vidjecemo.

Ne treba zaboraviti ni faktor motiva, odnosno te neke psihicke strane price, nasi zlato nisu uzeli vec 18 godina to je stvarno puno a svi potajno zele i nadaju se i svi mi ocekujemo. To moze biti veliki teret na ledjima. Posebno kod nekih igraca koji su unazad vec godinama posrtali, koliko je samo Duvnjak tih razocaranja dozivio. To moze biti motiv vise, ali i problem vise.

I ja mislim da su prazne tribine mozda i nekakav plus, misljenja sam da su nasi vec par puta poklekli psihicki, da li zbog pritiska tribina ili nekog drugog razloga. Sjetimo se onih par godina sa Ketom i Babicem, posebno kod Babica, kad su igrali stvarno lijepo mada je momcad bila nesto slabija nego sada, ali padali su redovno u nekim polufinalima. Posebno gadno je bilo ono sa Norveskom i Zlajin sedmerac. I onda sa Slovencima neshvatljiv pad krajem utakmice. Ono ili je prodata utakmica ili su pukli svi redom.

Treba se dogoditi neki klik, kao kod zenskih nedavno, to kad imas imas i zlato recimo. Francuzi su godinama imali taj klik, jedva prodju skupinu i kad dodju medju 4, pobijedili bi bilo koga. Kako su to uspjevali, samo oni znaju.

Ja sam laik za rukomet, više pratim prvenstva te povrmeno Ligu Prvaka...No, naš problem je definitivno u velikoj mjeri bio i savez. Koliko smo samo vrhunskih rukometaša šikanirali od Dominikovića, Špoljarića, Sulića itd. Francuzi su bili stariji od naših, a mi smo se u ime nekog "pomlađivanja" rješavali igrača koji tada još nisu bili ni 30...Valjda je pomlađivanje postao drugi način za protjerivanje nepodobnih iz već kojih razloga.

Druga stvar kod nas su mediji lešinari i to baš teški lešinari...Kad je dobro epopeja hvalospjeva, no kad je loše mućki provokativni napadi koje nebi pisale neke susjedne zemlje. Sjetimo se samo nogometaša i torbica tamo 2014 ili kako je atmosfra bila depresivna pred sp 2018, a kada je krnulo svi su se trpali na vlak euforije. Ista stvar košarka, izludili su Tomića i najveći pritisak na njega je dolazio upravo od strane medija od toga da je premekan, nikakav učinak za očekivanja itd. Jedno je kada mi ovdje na forumu to pišemo, no blaćenje konstantno igrača kroz naslove gdje čita na stotine tisuća ljudi je preko svak mjere . Sportaši su ljudi, pucaju pred pritiskom i netko tko je u stalnom strahu od pogreške još više griješi.

Mislim da se kroz medije stvorilo o tim nepobjedivim Francuzima i posebno su udarali na naše vratare. Ako se ne varam Aliloviću su nakon takvih članaka razbili prozore na vikendici na moru ili nešto slično. Redovito su naši golmani branili gore za reprezntaciju nego za klubove. Kombinacija pritiska i straha od neuspijeha su rezultat brojnih naših padova.

Ista stvar vrijedi za Kopljara, od njega se napravilo kao da je najgori igrač turnira i to baš svakog...Ne čudi što su brojni pobjegli iz reprezentacije.