Puska je napisao/la:
Da sustav mora biti bolji to je svima jasno,
Činjenica je da savez ima nekakav sustav koji nije izbacio vrhunskog trenera već zabrinjava. Jedini koji je u posljednje vrijeme napravio neki odmak od ostatka hrvatskih trenera je Babić koji je zaobišao u najvećoj mjeri savez i vratio se na izborničko mjesto.
Ostalih 50 do 100 trenera su u 5% razlike kvalitete.
Dominikovic mi se svidio sa 98/99 generacijom.
Produkt prosječnih trenera su prosječni igrači, naravno uvijek ima izuzetaka tipa Cindrić, Pavlović, Jaganjac....
Bolno je to što cijeli sustav HRSa spašavaju igrači iz Hercegovine (Šego, Alilović, Mandić, Šarac, Hrstić, Karačić, Musa, Marić, Buntić...) i iseljeništva (Martinović) koji nisu produkt sustava nego dodana vrijednost.
Ugasili su se centri razvoja mladih rukometaša poput Metkovića, Splita, Osijeka, Karlovca, Đakova.... Koliko znam da se i u Hercegovini ugasio Zrinjski, Čapljina...
Teško nam pada što ne igramo OI ali više boli to što nam nije teško što se gase centri rukometa!!!
Nekoć je Čapljina dala jednog Vladimira Manu Jelčića, koji je pazi sad bio zamjena Patriku Ćavaru. A riječ je o igraču koji je jednom velikom golmanu Lavrovu u onoj epskoj utakmici četvrtfinala OI protiv Rusije 1996. zabio iz nemoguće situacije šaraf s krila u trenucima kad se lomila utakmica, ili kad je prije finala sa Šveđanima ušao u njihovu svlačionicu i mrtav hladan sjeo među njih. Malo je danas takvih igrača s mudima koji su dobri duh reprezentacije i koji se nesebično žrtvuju za nekakav viši cilj. Nekako mi je previše lica s naslovnice Story ili Glorije tipa Vori.
S druge strane ovo što navodiš za gašenje centara. Ništa se ne može bez ulaganja i nekakve smislene strategije od strane HRS i hrvatske države, pa i ulaganja u Hercegovinu za koju kažeš da je bolno što se o njoj ovisi. Bez toga padati ćemo sve više jer nemamo neograničenu demografsku bazu poput Francuske i Njemačke. Čak što više ta baza je svake godine sve manja i otpisivati bilo koji centar u domovini i dijaspori koji diše hrvatski je lišeno bilo kakvog dubljeg smisla. Jedino što moramo otpisati ako želimo stvarati igrače je napredovanje po principu "znaš ti čiji je on sin" Takvim pristupom nikad nećemo stvoriti ozbiljnog igrača, jer tata ne može zabiti odlučujući gol u finalu svjetskog prvenstva zar ne?
[uredio feniks93 - 15. ožujka 2021. u 18:23]