Bit će teško na Europskome prvenstvu, vidi se da je reprezentacija značajno izmijenjena, samim time i neuigranija nego što je poznajemo, i priznali ili ne, po igračkoj kvaliteti slabija. Surova realnost, no možda treba proći neko vrijeme dok se ne stvore novi obrisi repreprezentacije koja je spremna za rezultate na kakve smo naviknuli. Ali jedna stvar je tu poprilično uočljiva, kroz godine izgubili smo onaj pobjednički gard kakav nas je krasio u vrijeme prvog mandata Lina Červara, ali još i godinama nakon njegovog odlaska - čak i tada u "lošijoj" fazi (tipa EP 2006., SP 2011.) smo zahvaljujući mentalnoj snazi neke "teške" utakmice prevesti na svoju stranu, jedan kontinuitet odličnih rezultata pratio nas je blizu 20 godina, što je ipak u većoj mjeri zasluga pojedinaca koji su srasli u vrijeme Balića, Metličića, Kaleba (ono što je RK Metković imao 2000.) - imati Čupića, Duvnjaka, Z. Horvata, čak i Vorija dugi niz godina, značilo je imati taj jedan pobjednički duh (bez obzira što nakon 2004. nismo nažalost otišli do samog kraja i uzeli još koje zlato), štimung, karakter. Tu je Lino Červar, posebno na psihološkom planu, odrađivao vrhunski posao, a sve je bilo podređeno uspjehu rezultatu, no jednako važno, i ovi mlađi koji su pristizali, dobro su se uklopili... u gotovo svakoj generaciji igrača rođenih nakon 1975. imali smo barem po jednog vrhunskog igrača, a ta regeneracija nas je držala blizu vrha niz godina. No igrači rođeni tokom 1990-tih, a i kasnije, vremenom su gubili taj doticaj s onim igračima prije njih; isto tako RK PPD strahovito je pao u europskim okvirima, Metković nestao sa scene, tu se pojavio Nexe-Našice kao jedna od rijetkih svijetlih točaka.