dimnjacar je napisao/la:
Moira je napisao/la:
Ništa se nije naučilo od Atlante, sjećam se odricanja i šikaniranja nekih tadašnjih igrača, totalnog pada, pa pokušaja vraćanja na evropskom prvenstvu kod nas. Nije se uspjelo sve do ove nove generacije.
Žalosno je da se priča ponavlja, samo što pad nije toliki baš zbog dodatne, ekstra ljudske kvalitete sadašnjih igrača koji sve to još drže na površini valjda snagom volje.
Vidi cijeli citat
Nismo mi tada imali ovako jake igrace kao sada.
Atlanta je bio veliki bljesak, poslije kojeg je slijedio ocekivani (mozda ne bas tako drastican) pad.
Mislim da nas u vrhu rukometnog svijeta drze bas igraci, ali kako je opcepoznato da se do zvijezda tesko dici, ali je pad brz, kratak i jebitacan, bojim se da i to ne dodje uskoro.
Takvog smo mentaliteta, da kad padamo, padamo bas onako da se trese. Pa bi to izgledalo nekako kao srpska kosarka, onako u blato i to zivo blato, da se godinama ne mozes izvuci.
Vidi cijeli citat
Moguće da nisu bili ovako dobri, ali nije baš dobro uspoređivati generacije, sad je i konkurencija jača, raširenija, a za ovu priču ni nije presudno.
Atlanta nije bila bljesak, kad je prije toga bio i Island da sad ne nabrajam medalje, ti ćeš ih se i tako bolje od mene sjetiti.
Pad nije trebao biti takav kakav je bio, kad smo u Japan otišli bez nekoliko najboljih igrača, krenuli s nasilnim pomlađivanjem repke, bar je takvo bilo službeno objašnjenje, a nekako mi se čini da se istina ipak krije u nesređenim odnosima.
I cijela ta priča s lošim odnosima, neraščišćenim stvarima se opet ponavlja, gura se pod tepih dok stane, i opet će sve iscuriti na natjecanju kod nas, kad bi se ponovo mogao dogoditi fijasko, a za takav nepotrebni neuspjeh je stvarno previše para ulupano. Cijelo vrijeme ulažu energiju na privid dobre sitacije i atmosfere, a ni malo na rješavanje stvari iznutra.