Pa predugo smo svi u rukometu (barem se nadam?), a da ne bismo znali kolike su šanse za uspjeh na ovom prvenstvu, ukoliko igrači ne slijede trenera, njegove zamisli i planove...prije nekoliko godina bismo još možda i mogli razgovarati o nekom ho-ruk turniru (bili smo novi, friški, puni entuzijazma, sve ono što sad nismo), gdje bismo bili nekakvo iznenađenje, ali sad...prepročitani smo, a u današnjem rukometu je uloga trenera itekako bitna, od krucijalne važnosti. Nema teorije da se napravi dobar rezultat, ukoliko klupa ne diše kao jedan. Sve repke iz evropskog (samim  time i svjetskog) vrha razlikuju se samo u nijansama, nema tu neke velike razlike. Eh, sad, ukoliko mi isključimo još onaj postotak u kojem trener svojom dobrom odlukom, savjetom ili potezom tijekom utakmice (pa i samih treninga, tijekom večere u zahebanciji, ili nešto treće, četvrto, peto, znate svi o čemu govorim) direktno pozitivno utječe na krajnji rezultat, onda su nam  šanse svedene na minimum, jer ne možemo očekivati ništa iz anarhije. Ma, i do sad je to bio neki oblik anarhije, ali kontrolirane, i u puno zdravijoj atmosferi. Sad je to nešto drugo ,totalno destruktivno i negativno, a to ne može izaći na dobro...