Ulazak u polufinale bi bio ogroman uspjeh. No, opet taj eventualni reprezentativni uspjeh maskira stanje u našem muškom klupskom rukometu koje je sve gore i gore.

Nitko ne komentira kulturne i stalozene islandjane, "Hrvatska nista posebno, mi smo sami krivi, Dagur izdajnik, hrvatski bekovi ne mogu hodati" parafraziram

Toliko nepostovanja prema protivniku koji te je upravo natamburao

Ulazak u polufinale bi bio ogroman uspjeh. No, opet taj eventualni reprezentativni uspjeh maskira stanje u našem muškom klupskom rukometu koje je sve gore i gore.

To se priča već godinama, iz prvenstva u prvenstvo i u pravu si oko toga, nisi ništa krivo rekao. Po meni nije situacija ništa bolja ni u nogometu, a o košarci da ne govorim. O klupskom rukometu se priča već 20 godina kako ne valja...

Međutim, unatoč tom klupskom rukometu (i nogometu), repka nam ima rezultate na što možemo svi zajedno biti jako ponosni. Razumijem da pogled prema budućnosti nije presvijetal jer po meni sve kreće od lokalne razine, a tu moramo biti iskreni da nismo dobri, do praćenja sporta do ulaganja u sport.

Ja sam promijenio pogled na naš sport i reprezentacije. Gledam, navijam, uživam, ali nemam očekivanja i predrasude kako to nije kao nekada, kako više nismo ovo, više nismo ono. Jebiga, nismo, prošla su vremena kad smo bili favoriti za zlato, ali to ne znači da ne možemo odigrat dobar turnir, iznenaditi nekog kapitalca i doći do medalje, jednog dana možda i zlatne. Neka iznijedri neki vanserijski talent, a u Hrvatskoj hvala Bogu kroz povijest smo dokazali u hrpu sportova da ih imamo, i možemo se vratiti u sam vrh.

Što fali npr. utakmici za peto mjesto gdje naši pobjeđuju i slave s navijača na nekom mini dočeku?