Mogao bih sad nakon one sinoćnje briljantne pobjede napisati pravu malu Bibliju teksta, ali probat ću skratiti.
Prvo, čestitke igračima i Goluži. Zaslužili su, pogotovo je Goluža zaslužio malo kredita i povjerenja za svoje poteze. Slagali se s njim ili ne, trenutno mu rezultat ide u prilog. Vjerujem da će tako biti i dalje.
Drugo, ono što me posebno obradovalo, još i više od pobjede, još i više od eventualne medalje koju ćemo osvojiti, jest činjenica da igramo POŠTENO! Bez kalkulacija, štednje, biranja protivnika, namjernih poraza... Ma koliko se to nekima ne sviđalo i pljuvali (prvenstveno Golužu) zbog toga. Meni je baš to najdraža odlika naše rukometne reprezentacije (i prije s Červarom je bilo isto). Ako želiš biti najbolji, moraš gaziti sve, nema biranja. Francuzi su dosad bivali češće bolji od nas (moramo objektivno priznati) i to nas je koštalo određenih medalja. Ali smo uvijek imali sačuvan PONOS i DOSTOJANSTVO, POŠTENJE i ČAST. Nažalost, mnogi u ovoj zemlji te vrline ne znaju cijeniti (uglavnom se cijeni samo rezultat, profit, dobitak i probitak), zato i imamo takvo stanje u državi kakvo imamo. DEATH BEFORE DISHONOR!
Treće, nisam pomno pratio baš sve naše utakmice ovog prvenstva, ali po onom što sam vidio čini mi se da igramo nikad brže i jače - pa svaki šut naših igrača skoro buši mrežu, ruši stative! Impresivno! Plus, kroz ekran je vidljiva glad, motivacija, želja za pobjedom. Sad očekujem da se tako nastavi i rezultat ne može izostati. Dinastija.
[uredio Hershey Locc - 24. siječnja 2013. u 12:18]