Bolne uspomene
Pešića rane još bole, a u Veszprem više nikad!
Nakon što je 2009. uboden nožem, hrvatski vratar živi s jednim bubregom

(Foto: 'Sanjin Strukic/PIXSELL')
Kada ga je Lino Červar, bivši izbornik hrvatske rukometne reprezentacije, pozvao na pripreme za svjetsko rukometno prvenstvo 2009. godine, tada dvadesetogodišnji Ivan Pešić bio je najsretniji čovjek na svijetu. Sinjanin koji je rođen u Rijeci 17. ožujka 1989. godine, tada je već bio član mađarskog Vezsprema, u koji je došao iz riječkog Zameta. A svoje kvalitete dokazao je u juniorskoj reprezentaciji.
Na svjetskom prvenstvu na kraju nije branio, no govorio je kako njegovo vrijeme tek dolazi. Ipak, za njega je vrijeme stalo samo tjedan dana nakon završetka svjetskog prvenstva, na kojem je kao član reprezentacije oko vrata stavio srebrnu medalju. Jedan noćni izlazak u Veszpremu tragično je završio. U napadu huligana na njegove suigrače poginuo je Rumunj Cozma, Ivan je uboden nožem i morao mu je biti izvađen bubreg.
– Jasno da mi se taj nemili događaj još vrti u glavi, ali svaki dan pokušavam sve to zaboraviti. U tome mi pomaže rukomet, kojem se želim posvetiti – rekao je Ivan.
Čuje li se s obitelji poginulog?
– Ne, nisam više u kontaktu s njima.
Javlja li se netko od njih tebi, s obzirom na to da si umalo izgubio život pokušavajući spasiti prijatelja te kobne noći?
– Ne, nitko se više ne javlja.
Nakon što je operiran u Veszpremu i nakon što se malo oporavio, otputovao je iz Veszprema, i to čim je izišao iz bolnice i nije se više tamo vraćao.
– Ne mogu ništa reći. Ljudi iz kluba bili su vrlo korektni kada se to dogodilo i hvala im na tome, ali ni s njima već dulje nisam u kontaktu – rekao je Ivan.
A da ga jednog dana ponovno pozovu da brani za njih?
– Nikad više u Vezsprem. Ne, ne bih se tamo vraćao. Ne zbog kluba, oni su sjajno organizirani i imaju kvalitetu, već zbog toga nemilog događaja i, kako sam već rekao, želim potpuno zaboraviti te ružne uspomene. Ne znam kako bih se ikada mogao prošetati ispred toga noćnog kluba.
Dok je ležao u bolnici u Vezspremu, cijelo vrijeme uz njega su bili njegova mama Đurđa, tadašnja djevojka Tea, tata Mirko, koji je iz Švicarske došao sa svojom drugom suprugom.
– A mama k'o mama, stalno mi govori da ne odustajem od sporta, da nastavim dalje. Ovim putem mami još jednom zahvaljujem na velikoj podršci koji mi daje.
Prati li suđenje svojim napadačima?
– Pratim, ali ne svakodnevno. Znam da ima dosta osumnjičenih, neke su i uhitili i sad im sude. Znam da suđenje još nije gotovo, a vjerujem da će ih sve stići zaslužena kazna.
Kako se trenutačno osjeća, razmišlja li ipak o usađivanju bubrega?
– Ovaj drugi jako dobro radi tako da za sada nema potrebe za usađivanjem. Ne pijem nikakve lijekove niti sam ih trebao uzimati. Tu i tamo osjećam malo veći umor nego inače – rekao je Ivan, koji svako popodne mora spavati kako bi izdržao dva treninga dnevno.
U međuvremenu se oporavio, potpisao za rukometni klub CO Zagreb i ponovno je ovih dana u reprezentaciji na svjetskom prvenstvu u Švedskoj.
Zanimljivo je da smo u istoj skupini sa Srbijom, za koju igra njegov cimer iz bolničkih dana, Željko Šešum, koji je te noći također teško bio ranjen.
– Bez obzira na to što smo u istom hotelu u Švedskoj, još se nismo uspjeli ispričati. Čekamo da prođe međusobna utakmica, ha-ha-ha – istaknuo je Pešić.
Kaže da mu nedostaju utakmice.
– Izgubio sam konstantu, praktički nisam branio dvije godine. Srećom, mlad sam, pa ću sve nadoknaditi, ali ozljeda me nije vratila natrag, nego samo usporila u mojem razvoju.
U klubu su ispred njega Šego i Škof.
– Mlad sam i vjerujem da moje vrijeme tek dolazi. Dečki dobro brane, a na meni je da strpljivo čekam svoju priliku jer znam da će ona jednog dana doći.
Kako se snalazi u svojem novom gradu?
– U Zagrebu mi je dobro. Ekipa je super, a najviše vremena provodim s Lukom Stepančićem i Slovakom Michaelom Kopčom - zaključio je Pešić.