Ma naši baš nisu nabildani, pa ne žele te nove dresove da im se nevide pivske škembe, khm. Balić, khm. 

Meni je samo žao što nam rukometaši nisu kockasti, mislim ono baš pravo kockasti preko cijelog dresa, poput nogometaša, to bi nam trebalo biti obilježje na dresovima u svim sportovima.

Bolne uspomene

Pešića rane još bole, a u Veszprem više nikad!

Nakon što je 2009. uboden nožem, hrvatski vratar živi s jednim bubregom

(Foto: 'Sanjin Strukic/PIXSELL')

Kada ga je Lino Červar, bivši izbornik hrvatske rukometne reprezentacije, pozvao na pripreme za svjetsko rukometno prvenstvo 2009. godine, tada dvadesetogodišnji Ivan Pešić bio je najsretniji čovjek na svijetu. Sinjanin koji je rođen u Rijeci 17. ožujka 1989. godine, tada je već bio član mađarskog Vezsprema, u koji je došao iz riječkog Zameta. A svoje kvalitete dokazao je u juniorskoj reprezentaciji.

Na svjetskom prvenstvu na kraju nije branio, no govorio je kako njegovo vrijeme tek dolazi. Ipak, za njega je vrijeme stalo samo tjedan dana nakon završetka svjetskog prvenstva, na kojem je kao član reprezentacije oko vrata stavio srebrnu medalju. Jedan noćni izlazak u Veszpremu tragično je završio. U napadu huligana na njegove suigrače poginuo je Rumunj Cozma, Ivan je uboden nožem i morao mu je biti izvađen bubreg.

– Jasno da mi se taj nemili događaj još vrti u glavi, ali svaki dan pokušavam sve to zaboraviti. U tome mi pomaže rukomet, kojem se želim posvetiti – rekao je Ivan.

Čuje li se s obitelji poginulog?

– Ne, nisam više u kontaktu s njima.

Javlja li se netko od njih tebi, s obzirom na to da si umalo izgubio život pokušavajući spasiti prijatelja te kobne noći?

– Ne, nitko se više ne javlja.

Nakon što je operiran u Veszpremu i nakon što se malo oporavio, otputovao je iz Veszprema, i to čim je izišao iz bolnice i nije se više tamo vraćao.

– Ne mogu ništa reći. Ljudi iz kluba bili su vrlo korektni kada se to dogodilo i hvala im na tome, ali ni s njima već dulje nisam u kontaktu – rekao je Ivan.

A da ga jednog dana ponovno pozovu da brani za njih?

– Nikad više u Vezsprem. Ne, ne bih se tamo vraćao. Ne zbog kluba, oni su sjajno organizirani i imaju kvalitetu, već zbog toga nemilog događaja i, kako sam već rekao, želim potpuno zaboraviti te ružne uspomene. Ne znam kako bih se ikada mogao prošetati ispred toga noćnog kluba.

Dok je ležao u bolnici u Vezspremu, cijelo vrijeme uz njega su bili njegova mama Đurđa, tadašnja djevojka Tea, tata Mirko, koji je iz Švicarske došao sa svojom drugom suprugom.

– A mama k'o mama, stalno mi govori da ne odustajem od sporta, da nastavim dalje. Ovim putem mami još jednom zahvaljujem na velikoj podršci koji mi daje.

Prati li suđenje svojim napadačima?

– Pratim, ali ne svakodnevno. Znam da ima dosta osumnjičenih, neke su i uhitili i sad im sude. Znam da suđenje još nije gotovo, a vjerujem da će ih sve stići zaslužena kazna.

Kako se trenutačno osjeća, razmišlja li ipak o usađivanju bubrega?

– Ovaj drugi jako dobro radi tako da za sada nema potrebe za usađivanjem. Ne pijem nikakve lijekove niti sam ih trebao uzimati. Tu i tamo osjećam malo veći umor nego inače – rekao je Ivan, koji svako popodne mora spavati kako bi izdržao dva treninga dnevno.

U međuvremenu se oporavio, potpisao za rukometni klub CO Zagreb i ponovno je ovih dana u reprezentaciji na svjetskom prvenstvu u Švedskoj.

Zanimljivo je da smo u istoj skupini sa Srbijom, za koju igra njegov cimer iz bolničkih dana, Željko Šešum, koji je te noći također teško bio ranjen.

– Bez obzira na to što smo u istom hotelu u Švedskoj, još se nismo uspjeli ispričati. Čekamo da prođe međusobna utakmica, ha-ha-ha – istaknuo je Pešić.

Kaže da mu nedostaju utakmice.

– Izgubio sam konstantu, praktički nisam branio dvije godine. Srećom, mlad sam, pa ću sve nadoknaditi, ali ozljeda me nije vratila natrag, nego samo usporila u mojem razvoju.

U klubu su ispred njega Šego i Škof.

– Mlad sam i vjerujem da moje vrijeme tek dolazi. Dečki dobro brane, a na meni je da strpljivo čekam svoju priliku jer znam da će ona jednog dana doći.

Kako se snalazi u svojem novom gradu?

– U Zagrebu mi je dobro. Ekipa je super, a najviše vremena provodim s Lukom Stepančićem i Slovakom Michaelom Kopčom - zaključio je Pešić.

 

Lacković: Imam osjećaj da ću dugo ostati u Malmeu

S Duvnjakom i Ninčevićem pozvan sam u reprezentaciju stranaca njemačke lige, koja 5. veljače u Leipzigu igra protiv domaćih igrača - rekao je Lacković

Na prošlom europskom rukometnom prvenstvu u Austriji Blaženko Lacković malo je igrao zbog ozljede ruke. Sada, na svjetskom prvenstvu u Švedskoj, i te kako je spreman što je dokazao na prve dvije utakmice protiv Rumunjske i Alžira. 

 - Ja sam vrlo zadovoljan svojom igrom. Možda sam malo žurio sa šutom u prvoj utakmici, ali na toj utakmici bili smo svi nekako nervozni. Sada kada je prvenstvo krenulo, nervoza je nestala - rekao je Lacković.

 

Nema nervoze ni na klupi bez obzira na pogreške koje su se događale na prvim utakmicama.

 - To me veseli. To je nešto novo u odnosu na prijašnje godine. Ni u jednom trenutku nema panike na klupi, čak ni u trenucima kada je rezultat bio negativan protiv Rumunjske i Alžira - istaknuo je Lacković, koji je jedan od rijetkih igrača koji je od 2003. do danas osvojio sve medalje s hrvatskom reprezentacijom.

 - Ozljede Duvnjaka i Kopljara uoči prve utakmice malo su nas šokirale. Svaki je igrač svjestan da se može ozlijediti, ali Duvnjak i Kopljar su igrači na kojima je izbornik puno toga gradio, kako u obrani tako i u napadu. Sreća da su se oporavili i bit će nam od velike pomoći - rekao je Lac.

Je li upoznao grad?

 - Došli smo ovdje četiri dana ranije, ali vjerujte mi da sam dosad bio tek dvaput u gradu. Ono što sam vidio mi se sviđa, posebice kako je ukrašen centar grada. Dan mi nekako brzo prođe - trening, ručak, spavanje, trening, gledanje videa, večera i spavanje. Ima malo prostora za slobodne aktivnosti. Evo, s bivšim suigračima iz Flensburga i sa sadašnjim iz Hamburga koji igraju u danskoj reprezentaciji jedva da se vidim, a u istom smo hotelu.

Dobro, stiže se bar javiti supruzi.

 - Naravno. Nikolina je sa sinom Lukom u Zagrebu i doći će ovdje samo ako uđemo u polufinale - rekao je Lac.

A hoćemo li?

 - Imam dobar osjećaj da ću ostati u Malmeu do kraja.

Kako je u Hamburgu?

 - Super. Imam ugovor još godinu i pol. Prvi trening u klubu zakazan je 7. veljače, no ja se moram javiti u Leipzig dva dana ranije.Tamo igram All star utakmicu - stranci protiv domaćih igrača. Od naših sa mnom će tamo još Ninčević i Duvnjak  - zaključio je Lac.

suma sumarum

Alilovic: najgori turnir u dosadasnjoj karijeri

Sego: ....

Pesic: .....

Strlek: izgubio se u bespucima strucnosti hrvatskog strucnog stozera

Nincevic: vidi pod Strlek... njega treba znati iskoristiti, znati

Zrnic: dao sve od sebe, igrao ko Dzomba iz najboljih dana

Matulic: bez komentara

Gojun: dobar, odradio svoje

Balic: ocito u svadji sa izbornikom, sumnjam da ce se vise odazvati na pozive

Valcic: svaka cast za sve do sada, dati mu plaketu i zlatan sat, i sretno u daljnjoj klupskoj karijeri... uzasan na ovom prvenstvu

Lackovic: cak i dobar, kakav je bio ranijih godina

Vukovic: vidi pod Nincevic

Kopljar: maestralno, buducnost hrvatskog rukometa

Duvnjak: ne znam sta reci, niti smrdi niti mirise, nije u formi ocito, operacija ostavila traga, ipak je bila prije mjesec dana

Buntic: nepravedno zapostavljen, igrac koji je mogao puno, ali Kopljar je ipak bolji od njega... vjerujem da je sinoc nekoliko tisuca puta sam sebi postavio pitanje "sta je meni ovo trebalo"... i ne samo on

Strucni stozer: svaka cast decki, samo naprijed tako, sa ovakvim radom ni na EP u Srbiji necete otici... osim ako Kopljar u Rumunjskoj ne pkikaze sav raskos svog talenta, Balic nadam se nece ni ici u Rumunjsku

jesam nekoga zaboravio?


A sad zamislite ovu ekipu, izbornik Perkovac ili recimo Serdarusic, zamjenik Linci, Peharec fizioterapija, Zorko ili Basic trener golmana, Vuleta i Jukic taktika, Somic, Alilovic i Sunjic na golu, Strlek, Vukic, Nincevic lijevo krilo, Zrnic, Horvat, Cupko desno krilo, Vori i Sulic pivotmeni, Spoljaric i Gojun obrana, Lackovic, Vukovic, Balic, Duvnjak, Buntic, Metlicic vanjska linija... jel treba dalje ista pisati?