Osvojenom broncom na SP 2013 je muška rukometna reprezentacija kompletirala set medalja osvojenih na svjetskim prvenstvima, imamo zlato, 3 srebra i broncu, svaka čast.
Od medalja sa velikih natjecanja još nam fale zlato sa EP i srebro sa OI, onda bi imali sve.
Što se same ekipe i igre na ovom SP tiče, ključan nam je problem bila igra na postavljenu obranu protivnika gdje se potkraj turnira vidjelo da Vori više nije na onoj staroj dominantnoj razini (mada je i dalje uvjerljivo naš najbolji pivot i napad ne funkcionira bez njegovih vrhunskih blokova), te da nam izostankom Lackovića fali jedan bombarder koji bi sa 9-10 metara razbijao protivničke obrane iz nemogućih situacija.
Kada se uzme činjenica da su i pivot Vori i desni vanjski Lacković već u 32.-33. godini, te da je vanjski sa druge, lijeve strane, Kopljar, prilično limitiran napadački, dolazimo do zaključka da ćemo u ovom olimpijskom ciklusu morati izmisliti neke nove igrače na ovim pozicijama.
Znači da bi Hrvatska zadržala ovaj status jedne od elitnih rukometnih reprezentacija netko od vanjskih - Mandalinić, Stepančić i Šebetić, te pivot Marić (ima još jedan mladi pivot, ali mu se nemogu sjetiti imena, bio je jedan od najboljih igrača zadnjeg juniorskog prvenstva), znači netko od tih mladih će trebati napraviti veliki korak naprijed.
Da izrazim i svoje osobno mišljenje, po meni će mali Šebetić biti bombarder svjetske klase.
[uredio Papa Bear - 26. siječnja 2013. u 21:22]