HRS treba rasformirati, naci novo vodstvo i poceti sve ispocetka. Neka se igra rukomet po cijeloj Hrvatskoj i neka se klubovi bore za prvaka Drzave. Sto ce nama tamo neki Zagreb !?... aiz Splita dolaze najbolji igraci: Balic, Karabatic, Metlicic. Veca je steta sto se rukomet ne igra u Splitu, nego sto Zagreb kupi sponzorsku lovu od Croatia Osiguranje , a namjenjena je svim klubovima.

Suci vamo suci tamo,
najveći krivac za još jedan bolan poraz je trener i onaj koji ga je postavio.
Imaš očajnog Alilovića po 50-60 minuta na terenu,bez povjerenja u Loserta,kojeg si poveo samo radi sedmeraca.
Forsiraš totalno van forme Čupića pored trenutno za dvije klase boljeg Horvata.
Tu je Vori,ne ide mu u napadu već dugo,gdje je ta alternativa,kada već godinama nije potrebna svjetska klasa Sulić.
Vukovic?Lacković?Jel ih to čeka sudbina Balića?
I kao šlag na tortu mozak ekipe Duvnjak,
njegova na višu silu postavljena zamjena je samo zaduzena da u time outu dodaje ručnike,koji luksuz to sebi dozvoljavamo.
Pitam se što ovakve nepotrebne probleme sebi ne stvaraju Danci i Francuzi,
mozda je trener ipak bitan faktor za ekipu?!!!
Četvrto polufinale za redom,četvrti poraz,četvrta bronca?
Bravo Goluza,Bravo Gobac,
mi smo i dalje u vrhu,imamo kontinuitet,stvaramo i pomladjujemo momčad za London 2012,a sada za Rio 2016,
maglu nam prodajete,samo nemamo to zlato već 10 dugih godina!!!

opet se borimo za broncu. ja želim da je momci osvoje ali neću gledat utakmicu, jednostavno razočaran sam svime i umoran san od ovakvih poraza i utješnih nagrada. a ako se ja ovako osjećam kako je onda tek igračima koji to sve proživljavaju. 
a isto tako mi nije jasno da toliko puta se povijest ponavlja, a oni nikako da izvuku pouke iz tih poraza u polufinalima. u našim igračima nema nimalo dišpeta, niti hrabrosti u odlučujučim utakmicama. umisto da u najvažnijim utakmicama odigraju ono najbolje šta mogu, nama se dešavaju crne rupe u igri. više od 6 minuta nismo zabili gola a imali smo 2 minute 2 igrača više i sedmerac.
suci konstantno donosili odluke na našu štetu, a kad dosude nešto za nas navijači zviždu. tu se treba javiti inat i želja da ih sve sjebu i odu u finale. ali naši igrači nemaju to u sebi
a ova borba za broncu 4. put u dvije godine je isto kida jedeš istu hranu svaki dan. dopizdi brate i počne mi se rigat na njen spomen

Ja rekoh sinoc 3... kurac, ovo je 4. polufinale koje je Goluza izgubio.

Da je bila metla kako se ocekivalo, pa ajde, domacini bolji, suci ovo ono... nego imas sve u svojim rukama, i popusis.

Igra se na Cupka koji je neprepoznatljiv, izgubio brzinu sto je bio njegov forte, ni sjena nekadasnjeg igraca, i izbacaj po cemu je bio jedinstven na svijetu je izgubio, samim tim i preciznost jer on sa 4 prsta ne moze frkati loptu i slicno... a i kad je bio najbolji, bio je choker, nazalost ali ovim turnirom je sam sebe izbacio iz ranga Smajlagica ili Dzombe... i dok se ne osisa, ja ga vise nebi zvao, jebi se i ti i boemski zivot.

Alilovic je potrosio sve kredite, godinama ga branim ali sto je previse, previse je... medjutim nije problem u Mirku, vec u onome kojem je Mirko jedina opcija, nema drugog golmana, Losert sluzi kao ikona na klupi...

Problem je u onome kojem Vukovic igra 4 minute po utakmici, u Spanjolskoj nas stozerni igrac obrane... a traktor Musa i nedoreceni Gojun stub obrane... ok, obrana je bila dobra, ali sa ovakvim golmanom mora biti fenomenalna... ili je obratno... ne stima na toj relaciji golman obrana, ne znam vise u cemu je problem, ali mi nemamo strucnjaka koji ce to srediti.

Igra sa igracem vise, KRIMINAL, jedina ekipa na svijetu kojoj je igrac vise hendikep... i nitko nista, oni o sucima trabunjaju, a sto mi sa DVA igraca vise nismo sposobni zabiti gol, jebiga jel, desilo se...

Neda mi se vise analizirati, mogu samo ponoviti ono od sinoc, karma je bitch, kad se onako odvratno poneses prema legendama kakve su Metlicic, Spoljaric, Balic, Sulic, nisi ni zasuzio vise od ovoga.

Zoranu na dusu sve, kretencina jebena... dajte mu poslovne prostore, nebi li crko vise, pohlepno djubre.

Igrali smo dobro, zajeb’o nas sudija

Volim Dragu Ćosića. Kako ne voljeti jedinog komentatora na javnoj televiziji koji svojim entuzijazmom i svojom ‘juhuhu’ parolom podiže i najdosadniju utakmicu na jedan viši nivo. Drago Ćosić je jedan od rijetkih koji će vas u najnapetijim trenucima utakmice uspjeti pošteno nasmijati.

Ono što ne volim je sindrom Drage Ćosića.  Taj sindrom specifičan je za ove krajeve, a karakterizira ga da gotovo cijela nacija na 60 minuta isključi mozak i pusti izvjesnog komentatora da razmišlja umjesto njih. Da je Drago kojim slučajem jučer nekoliko puta ponovio kako je krivo to što je dvorana okrenuta prema sjeveru, cijela bi Hrvatska danas spominjala mater i oca danskim arhitektima, projektantima, građevinarima… Taj sindrom opisan je i u jednoj pjesmi popularnog sastava Dubioza Kolektiv koji kaže: ‘Igrali smo dobro, zajeb’o nas sudija.’.

Pogledajte još jednom utakmicu (na youtubu bez Drage Ćosića po mogućnosti) i pokušajte ne biti subjektivni. Nemojte gledati isključivo sudačke pogreške koje su otišle na ruku Danaca, već i one koje su bile u našu korist. Recimo Duvnjakovo povlačenje Landina za nogu, Gojunova gruba igra koja je u nekim trenucima bila za isključenje. Jednostavno, pokušajte biti objektivni bar jednom kada je u pitanju Hrvatska.

Jučer sam pogledao snimku zadnjih 10tak minuta utakmice i vidio sam da su u ključnim trenucima dvaput isključivani Danci, da im je sviran prekršaj u napadu. S druge strane, vidio sam četiri pogreške zaredom u napadu Hrvatske koja je u tom trenutku imala priliku vratiti se u utakmicu. Te prilike sigurno nam nisu oduzeli suci.

A da jednom krivce tražimo u sebi?

Pogledajmo jednom među svoje redove i prestanimo prstom upirati u sve, samo ne u sebe. Počnimo od činjenice da je Hrvatska kvalitetom u samom vrhu svjetskog rukometa, no očigledno je i da smo limitirani na borbu za brončano odličje. Da se razumijemo, ovaj rezultat je isključivo rezultat individualnih kvaliteta koje imamo u reprezentaciji te bi do borbe za broncu došli i da na mjestu Slavka Goluže nije bio nitko, prazan prostor.

Slavko Goluža je jednostavno rečeno kočnica. On je taj koji spriječava ovu reprezentaciju da napokon dogura do nečeg više od bronce. Trener koji je tijekom cijele utakmice više orijentiran prema zapisničkom stolu, delegatima, sucima negoli prema svojim igračima je loš trener. Trener koji tijekom ‘timeouta’ zna reći jedino ‘Slušaj vamo’, i kojemu minutu predaha uglavnom vode igrači, je loš trener.

Štošta bi se još dalo reći na temu Goluže, ali istaknut ću još samo to da sve reprezentacije imaju neki svoj karakterističan stil igre. Danska ima brzu igru, kontre, polukontre... Poljaci imaju razrađene napade koji završavaju šutevima s vanjskih pozicija, a Francuska ima i jedno i drugo. Što imamo mi? Niti igramo brzo, niti stvaramo prilike za šuteve s vanjskih pozicija. Jednostavno, igramo kao kauboji. Ali, ovoga puta kao loši kauboji.

Statistika je kao bikini...

Vratimo se na Dragu Ćosića i njegovu simpatičnu izjavu tijekom ovog prvenstva: ‘Statistika je kao bikini. Pokazuje puno, ali ne otkriva sve.’. U ovom slučaju neću se složiti s Dragom, pa evo jedne zanimljive
statistike:

Ljestvica najboljih 20 vratara Europskog prvenstva pokazuje nam da sve reprezentacije u polufinalu imaju po dvoje vratara među najboljih 20. Osim Hrvatske. Mirko je na 20. mjestu sa skromnih 30% obrana, a Venia Loserta na ljestvici nema. Kako bi i bilo, kad pravu priliku nije ni dobio.

I godinama se ponavljamo, i ponavljat ćemo se. Mirko Alilović je vratar malih utakmica, a u svakoj većoj kada treba momčadi dati dodatnu sigurnost - Mirka nema nigdje. Zar nije vrijeme da pružimo priliku nekim novim imenima? U Hrvatskoj ima kvalitetnih vratara koji su zaslužili makar biti na širem popisu,i na pripremama, u prijateljskim i kvalifikacijskim utakmicama. Možda bi gore navedeni shvatio da nije nedodirljiv što bi opet moglo rezultirati pozitivnim efektom.

Vječno umorni

I uvijek se u ovoj fazi natjecanja javlja isti problem, mi smo umorni. Pitam se, kako smo mi umorni, a Danci nisu? Pa odigrali smo isti broj utakmica, isti broj minuta proveli na parketu. Realno, umor je samo jedan u nizu naših najčešće korištenih alibija. Međutim, ima nešto i u tom umoru.

Za spriječavanje umora i čuvanje za ključne utakmice bitne su dvije stvari, a to su širina klupe i rotacija. Na klupi imamo dovoljno kvalitetnih rješenja za utakmice u skupinama, međutim to neznamo korisiti. Ključni igrači poput Domagoja Duvnjaka, Igora Vorija, do zahtjevnijih utakmica trebali su biti iskorištavani što je manje moguće kako bi bili što svježiji kada bude trebalo. Tim principom igrali su Danci, igrali su Francuzi. Oni su u finalu, Hrvatska nije.

A šta sad?

Koliko god je rješenje jednostavno, toliko je ono i komplicirano. Jer ono što je u hrvatskom nogometu famozni Z.M., u rukometu jest dotični Z.G. i bez njegova blagoslova ne može proći ništa.

A šta sad? Slavko Goluža biti će opet najmanji krivac za rezultat, nastavit će sa radom u reprezentaciji, a Zoran Gobac će i dalje reprezentaciju koristiti kao izlog za svoje igrače. Ako se pitate kada će tome doći kraj, odgovor je - nikad. Vrtit ćemo se u krug. Oni koji su se usudili progovorit o stanju u Hrvatskom rukometu danas su miljama daleko od njega. I tako će biti i kada Goluža kaže jednu krivu riječ. Nestat će s karte Hrvatskog rukometa, a na njegovo će mjesto stati neki novi mazohist.

SUCI SU KRIVI I KRIVI POLOŽAJ PLANETA...

Ozbiljno, nova tema za ovo?