Mislim da se nikad nisam ovako veselio nekom porazu neke naše reprezentacije. Sam sam skužio tjekom prvenstva da počinjem navijati za protivnike jer su mi gobac i goluža potpuno zgadili ovu reprezentaciju. Sretan sam isto kolko sam bio i kad smo u Portugalu osvojili zlato. Ali kao što sam i govorio kad ste me svi vrijeđali jer sam navijao za brazil, nažalost bojim se da je poraz došao prekasno jer sumnjam da će se nešto promjeniti. Možda ako ne uspijemo izboriti nastup u kvalifikacijama za OI. Uopće ne sumnjam da će nas Njemci lagano dobiti, a onda svim srcem za Janeze u borbi za 7. mjesto. Jedino i to možda se onda riješimo ovog smeća bez obraza na klupi. Za OI se ionako ne treba previše brinuti, treba biti na europskom prvenstvu bar među dvije najbolje reprezentacije koje se do sad nisu plasirale u kvalifikacije, a mislim da bi to uspio bilo koji trener u hrvatskoj osim goluže. Makar će nam vjerovatno i 8. mjesto bit dovoljno za kvalifikacije, jedino ako svjetski i europski prvak ne bude ista momčad. Ali sad je najbitnije NE ispuniti njihov zacrtani cilj, to je jedina šansa da se prvenstvo proglasi neuspješno. Možete me proglasiti srbinom, ciganom ili ne znam klingoncem, ali samo budala neće shvatiti da je to najbolje za naš rukomet.