Od Božić-Pavletića se očekivalo da potpiše za Zagreb zato su ga i izabrali ispred Matulića...ali kad ih je odbio, onda se pojavila "ozljeda" i ništa od drugog kruga

Na facebooku kreirana stranica Ostanak Babica Kao Trenera i vidim u 24 sata prikupila 26 likeova, 

Jedno pitanje koje me jako muči,godinama sjedim sa trenerima na klupi,prošlo ih je kroz klupu dosta.Situacije su bile razne,od blokada trenera do smirivanja itd.Sad se pitam šta su radili svi ostali predstavnici naše repke na klupi da nisu reagirali u ključnim momentina.Zar Pero nije mogao reagirati,ili možda nije smio.Sjediti na klupi i gledati Babića kako ima black-out.......nije mi jasno...

Pozdrav,

Napisao sam bibliju od analize,preko 30min pisanja haha i onda me izbacilo van i izgubio sve jao..
Ali da sumiram,nije neuspjeh 4 mjesto nego način na koji smo izgubili broncu.

4 su glavna faktora zašto godinama nemamo rezultat u najvažnijim utakmicama a to su : Vratari,Priprema utakmice,Loši izbornici,Sustavno loš rad saveza.


Vratari

2003 i 2004 smo imali Šolu koji je poludio u ključnim trenucima a 2004 Loserta ako se ne varam i to nam je donijelo prevagu,od onda ja mislim da nijednom u ključnoj utakmici naši vratari nisu imali bolji postotak od protivničkih vratara.
Na ovom sp-u protiv norveške mi 28% norvežani 39% (nisam siguran) protiv  slovenije naši 21% slovenski 29% ; jedino protiv španjolske smo pobijedili a imali smo 6% slabiji postotak obrana.
Bez učinka vratara nema pobjede u polufinalu ili finalu,i nije tu riječ o obrani ispred tebe - tu je riječ o tome jesi li ili nisi od tog materijala napravljen da u najvažnijim trenucima zaključaš gol i poludiš.

Priprema utakmice i Loš(i) izbornici

Pripreme utakmica ne valjaju (i plan cijelokupnog turnira),turnirski sistem traži veliku dozu taktiziranja korištenja igrača i prilagodbe protivniku.
Samo protiv  Njemačke i Mađarske su se trebali pošteno oznojiti pojedini igrači (poglavito Dule),3-4 glavna igrača su trebali doći totalno svježi do četvrtfinala,ako već vodiš Jotića i Mihića onda neka i igraju kao kod francuzi gdje su "balavci" fabregas i remili igrali sve važne utakmice.
Da je recimo stavio Mandalinića i Jotića od 48 do 55 minute protiv slovenaca mi bi danas imali broncu,Duvnjak i Cindra bi imali snage za 5 završnih minuta kad se lomilo sve.,ako vodiš nekoga na prvenstvo treba i imati povjerenja u njega bez obzira dali ima 50 ili 20 godina + umjesto tri vratara trebalo je biti mjesta za Bićanića ili Vukovića - čisto da odmore 10 min Duvnjaka.
Ja recimo Gojuna nebi vodio,polako izumiru igrači u jednom prvacu,samo kompletni igrači donose prevagu, ako treba igrao bi 5-1 sa mihićem ili štrlekom kao smetalo protoka lopte protivnika.
Mogu se kladiti da ne postoji nikakav plan turnira,nikakva studija koja predviđa neke situacije i da se temeljno na tim procjenama prave planovi,da imamo uigrano što se radi kada zaškripi (ne najumorniji igrač šut preko bloka s 12m nego cepelin ili gurat loptu na crtu),da je dogovreno kojim tempom se igra koji dio određene utakmice ovisno o rezultatu,da se zna što se igra ako ta i ta repka postave 5-1,4-2 ili nešto treće,da se zna što se radi ako DV završi na LV a protivnik igra recimo dubokih 6-0 ; uglavnom Babić nema nikakvog plana jer mu se sve svodi na "alo alo gledaj ovde,križaš ovome  ,ovaj šut" - na dragocjenoj minuti odmora se ne dogovara što se radi sljedeći napad (eventualno ako nije zadnji napad za izjednačenje ili tako nešto) nego si psiholog zavisno o situaciji ili obratiš pozornost igračima ne nešto što oni nemogu osjetiti kroz igru a ne da im govoriš "alo treba se vračati nazad" , pa jebemu mater ako ti jednom profesionalcu koji igra CHL moraš govorit da se treba vračati ; pa to govoriš kadetima i dječacima a ne u završnici svjetskog prvenstva.
Znači taktika stručnog stožera nije dugoročna nego od utakmice do utakimce,nemaju razrađen plan koji će modificirati ovisno o situaciji nego u zadnji čas se odlučuje što i kako,izbornik uopće nema osjećaj za utakmicu,uopće nema sposobnost čitanja protivnika i predviđanja a to je ono što dijeli klasu Babić,Goluža od klase Rivera,Onesta,Gislason itd itd.
Od kada su počele pripreme trebao je postojati plan igre protiv svakog protivnika za kojeg smo znali da će igrati protiv nas ili da se možda križamo s njima i što se radi u kojoj situaciji; što se radi kada je osoba A na Lv a osoba B na SV i kada imamo egal na 6-0,na 5-1 ili nešto treće i to je trebalo drilati na pripremama a ne girje i vježbe agilnosti - igrači trebaju iz klubova stići fizički pripremljeni a na pripremama samo taktiku raditi.
Babić treba 2 mjeseca prije prvenstva pričati s igračima,analizirati moguće situacije,razmišljati što će uigravati,s kim i kako,koje akcije imati za koju situaciju - mora biti jebeno jebeno studiozan.

I još jedna stvar; kakvog bi respekta imao jedan Dinart pred svojim igračima da melje onakve bedastoće nakon svake utakmice na presici?
Ovaj naš je bezličan i milslim da ga ni ovi mlađi ne respektiraju 1% a pogotovo ne jedan Dule,Zlaja itd..
Ima on i svojih dobrih strana ali ustručvam se reći da jedan običan malo bolji prvoligaški trener bi jednako vodio i postavio momčad samo bi propao jer nema renome pa ga uopće nitko nebi slušao.
E sad drugi par cipela je koliko on uopće ima pravo glasa kraj ovih ajkula oko i iznad njega.
Klaun na temelju par  utakmica u grupi našeg najperspektivnijeg i najboljeg vratara (član prvaka europe) baca na tribinu,mislim da su i Dinart a i Onesta ranije trebali Omeyera  puno puta izbaciti van nakon grupne faze - imali bi mi možda koje zlato više.
Vođenje tri vratara je čisti znak nesigurnosti i da nemaš pojma tko je prvi vratar.
Isto tako čovjek nema imaginacije; pa baci 4-2 obranu u jednom trenutku (na 3-4 min) utakmice čisto da šokiraš protivnika,da mu razbiješ tempo s time da se za to možda nije pripremio,budi lud i hrabar,kockaj se s crtom i stavi pametnog i brzog igrača koji će stajati ispred protivničkog pivota,odsjeci im jednog igrača,ubi ritam,zaleti se u leđa protivniku bez namjere za realizaciju,samo da ga pritisneš da mu nedaš disati,ubaci mlade lavove željne igre neka se potuku,za šta ih čuvaš - za tokyo 2020?
Da ima obraza dao bi ostavku (neopozivu) još nakojn Ria - uz dužno poštovanje prema njegovom rukometnom znanju.

Sustavno loš rad saveza

To je naša stara boljka,tko se treba prodati,tko smije igrati tko nesmije, uglavnom nije nam sport na prvom mjestu.
Na prvom mjestu su neki privatni interesi,neki klanovi,igrice,a na kraju pati rezultat.
Samo neka mi netko kaže kada smo mi zadnji puta imali istu vanjsku liniju na nekom turniru?
Kada nam je "core" od 10 tak igrača bio konstanta i da su tih 10 igrača bili najbolje što Hrvatska ima?
Zašto se Džomba oprostio s 31 godinom,Sulić u ratu s svima,Špoljarić nije takoreć ni postojao u smislu repke,Vuković nikakda imao stalno mjesto nego uvijek bio neki lik sa strane,zašto je Buntić bio malo tu pa malo ga nema,zašto imamo preveliku fluktuaciju igrača?
I vadimo se na neko neiskustvo; ma koje božje neiskustvo?

Kakvo istkustvo je 2003-2004 imao jedan Lac,Vori,Kaleb a kakvo Kretsczmar,Masip,Barrufet,Stephan itd itd..?
Kakvo je iskustvo imao Karabatić 2006 kad je bio jedan od glavnih igrača u pohodu na Euro ili Soraindho 2009 kad ga je Onesta stvorio iz ničega a čovjek potrgao sve pred sobom na SP-u?
Ili imaš kvalitetu ili nemaš,nemože igrač sa 26 godina biti nada ili reći da mu fali iskustva.

Kakvo iskustvo ima Sagosen,Remili,FAbregas?? Pa mi smo iza francuza po prosjeku godina a ispred slovenije i norveške; slovenije koja igra s nekim igračima iz jedne ribnice,iz norveške koja ima neke igrače iz klubova za koje nitko nikad nije čuo..
Poraz protiv Norveške je još prihvatljiv jer to je momčad koja će se smo dizati ali jedan Tonesen odličan igrač od 25 godina koji je igrao u savehofu i wetzlaru,Lie Hansen je igrao u Bregenzu i Mityilandu,Bjornsen Wetzlar,Jondal Arendal,Reinkind 24 god do pred 2 godine u anonimus klubu...
Ali protiv Slovenca je nedopustivo i neshvatljivo.

Brigu oko reprezentacije konačno treba preuzeti stručni stožer kako bog zapovijeda a ne ovaj naš bog koji godinama kolo vodi,gdje će rezultat i ekipa biti iznad svega a ne neke zakulisne igre,zatrovana atmosfera i da javnost ubjeđuju da rezultat ovisi o gospi ili o umoru a da kvaliteta igrača,priprema utakmice/turnira,psihološka priprema i sistematično vođenje saveza nemaju nikakve veze.

Svaka čast našim dečkima,trebamo biti ponosni,borili su se i najviše od svih nas su htjeli finale i staviti medalju oko vrata,ali stari repovi i stari problemi se ne riješavaju.
Glava gore i hvala za prikazanu borbu na prvenstvu.

Jedna stvar koju sam primjetio nakon mislim Norveške. Sad to ne mora značiti ništa, ali mi je zapelo za uho. Nešto su Babića pitali je li razgovarao s igračima prije utakmice i rekao je nešto tipa da s njima nikad ne razgovara, samo na utakmici. 
E sad, kako je 100 put rečeno, trener nije samo tu da ih trenira i vodi na utakmici, mora biti i psiholog, imati kakav takav odnos s igračima. Ne mora im biti prijatelj, al baš da ne razgovaraš s njima.. To mi nikako ne zvuči dobro i pitanje je kako igrači gledaju na njega.

Opet možda je to opet neka njegova kao provala i mudrolija.

Čovjek nema pripremu ničega,plus što izvaljuje gluposti.

Potpuno se slažem sa El capitanom...a to što ljudi okreću Vujovićeve riječi kako im paše, to je već nešto drugo...pročitajte ponovno Vujovićev intervju sa razumjevanjem vezan za Duvnjaka, pa će vam možda biti jasnije što je mislio reći

Mislim s Duletom je sve jasno. Nezaliječen, umoran i opet ga se koristilo dok nije mogao više hodati. I nije prvi put. Pa stvarno mi nije jasno. U našem rukometu i oko naše repke se neke stvari konstantno ponavljaju iz natjecanja u natjecanje.