Sad i Strlek prica o konstanti... kao, jedini smo stalno pri vrhu.. odlicno, divan je to podatak, nismo bili slabiji od 6. mjesta vec 16 godina, ali ja osobno mijenjam tu i takvu konstantu (koja iz godine u godinu ide u minus po rezultatu) za jedno zlato recimo prosle godine kod kuce, pa taman na prethodnom i ovom SP nekonstantno zauzeli 12. mjesto

jos da dodam, imamo i konstantu glupavih odluka, kretenskog vodjenja ekipe, alibija sa ozljedama i umorom, o idiotskim izjavama kako strucnog stozera tako i novinara da ne govorim... jucer neki od njih rece da smo dobili par mladih igraca, pa medju njima navede i 33. godisnjeg Segu

toliko o tome

U moru vaseg prepucavanja ocigledno je da imamo potencijal, ali pitanje je koliko ce tih igraca isplivati, koliko ce ih upropastit ppd a koliko ce sami neigranjem u velikim klubovima. Ali porazno je da nemamo nijednu istinsku legendu blizu saveza, repke i ppd-a nego imamo vorije, sole, valcice itd. Ok neki od njih i imaju finu biografiju ali uglavnom se njihove pozicije temelje na neznanju i lizanju zokijevog cmara

Ja bi dodao:
Konstantu spininga i zamagljivanja od strane glavnog i ostalih dupelizaca a sve to legalizirano od strane novinarcica koji se zadovolje mrvicama.

Otkad se to na SVJETSKO PRVENSTVO ide s jedinim ciljem da se izbore KVALIFIKACIJE za drugi turnir? Imamo brutalnu priliku izboriti borbu za medalje, useremo na, uvjetno rečeno, najlakšoj utakmici, najvećom krivnjom izbornika, i onda u njegovim riječima nema ni trunke samokritičnosti već je on zadovoljan jer je cilj natjecanja ostvaren. Fuj, gadi mi se takav pristup sportu.

klub za nastup svakog igraca na sp-u dobije desetak tisuca eura...jos jedan razlog za nastup jotica osim njegove kvalitete,talenta i odlicne sezone u ppd-u 

Šesto mjesto nije uspjeh. Točka.

Je li veliki neuspjeh? Nije ni to.

Bili smo sedmi favoriti prvenstva po predviđanjima profesionalaca, završili smo mjesto iznad. Znači u skladu s očekivanjima.

kao za svaki veliki turnir bi nam trebao biti cilj borba za medalju, ako ne ide, cestitaj boljima i trazi svoje mane.

Jednoj Danskoj, Norveskoj, Francuskoj, Njemackoj, Svedskoj i Spanjolskoj

je kao reprezentaciji i navijacima na kraju pameti bio Tokio na pocetku SP.

U rukometu odlučuje mali broj ljudi. Imaš ljude u jednom klubu i vrhušku HRS-a.  Osim za vrijeme EP, SP i Olimpijade ne piše se i ne govori o rukometu. I zato ta manjina može raditi što hoće i kako hoće. Svi ostali koji su u rukometu su taoci samovolje te manjine i velikoj većini je više dosta te borbe protiv vjetrenjača. Oni koj se ne razumiju i ne znaju stanje u rukometu puše fore o tome  kako je uspjeh kvalificirati se na slijedeći turnir. A na tom slijedećem je cilj kvalificirati se na slijedeći i tako u nedogled.  Dogodi se da se postigne više od obećanog i najavljivanog i onda sve zasluge i plodove toga prisvaja i uzima vrhuška. Onda su oni kao Mesije hrvatskog rukometa. Okružili su se uhljebima koji su poslušnici i samo klimaju glavom i normalno da neće biti nikakvih promjena. Bace par mrvica i kosti ostalima, a ovi sretni što odu na koje prvenstvo, sjede na tekmama iza klupe s igračima u nacionalnim trenirkama, sretni što im klub ne ispada iz lige, dobe dvadesetak lopti za sezonu i to je to.