Matanovica pratim vec neko vrijeme u SLO prvenstvu i za mene je on trenutacno najbolje desno krilo u Hrvatskoj. Brz je, pokretljiv, ima sjajan skok i neugodan sut. Naravno iskustvo Zlaje je neprocjenjivo i njegov kvalitet je neupitan, ali nemože on više izdržati ritam SP ili OI u smislu igranja 60.minuta. Par Matanovic-Horvat bi za mene u tom trenutku bio idealan za prilike.
Lino...sta reci. Nekada je bio avangarda. Izabrao najbolje, poslozio fantasticnu obranu, dao napad u ruke individualcima bez previse petljanja, psiholoski sjajno vodio momcad etc.
Prica o Balicu je tek djelomicno istina. Je, Ivano je radio "sto je zelio" ali i to je u jednom smislu veliki kvalitet trenera, koji je tada pametno ocjenio, da nema nikakvog smisla "uciti rukomet ter forsirati svoje ideje" igracima kao sto su Ivano,Pero,Lac i ostali. Lijepo im je dozvolio potpunu kreaciju u fazi napada, on se fokusirao na obranu i man managment i to je sve bilo ok.
Danas...neznam. Osim taktickih "zanimljivih vizija" i forsiranja svojih ideja, mi se najvise ne svidja to deranje i mahanje rukama po 4minuta zaredom na iskusne profesionalne igrace i to usred utakmice. Autoritet se postize znanjem i ljudskim vrijednostima a ne galamom. Naravno, ponekad treba i to, ali ne konstantno i ne zbog jednog promasenog suta/obrane.
Mozda nitko nije isao za ovim, ali pogledajte tip trenera koji su osvojili posljednje 3 lige prvaka: Raul Gonzales, Patrice Canayer ter Garcia Parrondo. Svi potpuno mirni, fokusirani, opusteni, koncentrirani na utakmicu i sa pravim potezima u krucijalnim trenucima. Nikad galame, nikad mahanja, nikad prigovor sucima ili deranje na igrace. Momcad su rasteretili, pritisak dali na svoja ramena te pustili igracima uzivanje na terenu. I onda su pobrali plodove toga sa najvecom klupskom titulom i to uvijek kao momcadi daleko od glavnih favorita.