Čovjek kada čita ove upise pomislio bi da smo neka prosječna reprezentacija, s katastrofalnim napadom, užasnim golmanima, najgorim izbornicima itd, kada se nema šta ozbiljno za prigovoriti, onda ćemo barem popljuvati Stepančića i izbor za igrača utakmice, dobro da imamo uopće ijednog golmana koji se hoće odazvati pozivu, kakav je odnos prema njima, a velika većina sada čeka prvi poraz da se može pljunuti na Ćervara, Šegu, Karačića, Mamića, doći će na red i Duvnjak i Cindrić i Vori,
a brojke kažu: od prvog mandata Ćervara, igrali smo 8 Europskih prvenstava i od tih 8 smo imali 7 polufinala zaredom, najniži plasman nam je sa zadnjeg Eura 5. mjesto i sada smo vrlo blizu novog polufinala.
Znači 17 godina bez ijednog stvarno očitog kiksa, istina nemamo zlato, ali takav kontinuitet rezultata nema apsolutni nitko, vjerovatno u nijednom sportu nikada, ali mi smo u svemu zlatni, pa jebeš polufinala.
Dok je u isto vrijeme HRS sam sebi dovoljan, klupski rukomet na najnižim razinama ikada, Zagreb kao jedini ozbiljan klub nije više u top 15 klubova Europe, ulaganja u rukomet i razvoj rukometa su nam manja od Portugala, Austrije, Slovenije, Poljske, Makedonije, a da uopće ne spominjemo Dansku, Norvešku, Švedsku, Njemačku, Francusku i Španjolsku.