Ovo je izvanserijski uspjeh. Sa ovakvom selekcijom igrača i tempom izgurat turnir praktički osam igrača je čudo. Nije ovo nikakov srebro zlatnog sjaja nego krvavo srebro isčupano nadahnućem Domagoja Duvnjaka i bljeskovima pojedinaca kako kad i u kojoj tekmi. 

Luka Cindrić je igrač koji je u ranoj fazi svoje karijere pokazivao vanserijsku vrijednost, nitko od naših domaćih klubova nije prepoznao taj potencijal, ili ga nije htio vidjeti iz već uobičajnih razloga.Morao je zaobilaznim putem otići u tuđu zemlju pokazati da je dostijan reprezentacije HHrvatske. Preko Metalurga pa do Vardara i konačno prvaka Europe. To naši klubovi prije svih Zagreb nije prepoznao. Takvih Cindrića ima koliko hoćete. 

Treba se veselit i slavit ovaj velebni uspjeh jer to zaista i jest. Ali je tragedija da uz ovakav truli sustav, uništenoj domaćoj ligi i privatnom savezu u kojem je prvak Hrvatske zacementiran a svatko tko mu se pokuša približiti, uništen. Čista inprovizacija i ništa više. 

Ovo finale brutalno je pokazalo koklio nam nedostaje zdravi sustav, selekcija najboljih a ne igrača za prodaju i trener koji u trenutku upada ekipe u rupu zna kako i zašto promjeniti sustav. Dobra stara teorija je da obrana donosi pobjedu. I to smo zorno demantirali jučerašnjim porazom. Obrana je bila besprijekorna, možda nikada bolje odigrana do ovog turnira. I opet poraz jer nismo u stanju zabiti gol ako je Dule zatvoren ili na klupi. Sa jednim i pol vanjskim igračem, 4 pivota i jednim i pol krilom drugo mjesto u Europi je čudo.

Igračima kapa i naklon do poda, posebno Duvnjaku. Prava je šteta što i ostale strukture u savezi nisu tako predane i poštene kao igrači i kapetan Duvnjak jer uvjeren sam da bi 10 godina dominirali kao onomad Francuzi.

Trebalo bi biti IZNAD SVIH HRVATSKA ali jedino guzičarima u našem asavezu nije. Njima je iznad svih njihova guzica i provizije od prodaje igrača.