Po meni je najveća greška što smo trošili igrače u potpuno nebitnim utakmicama protiv Srbije i Španjolske. Pa čak i protiv Češke su Stepančić i Mandić imali minutažu u jer nemaju alternative. I onda kukamo kako smo umorni. 

Vratio se prije tri godine, bio na dva natjecanja, ali nije uspio doći do medalje. No nisu mu realno brojali to što (ni)je napravio jer nismo bili kompletni, za što nije bio kriv. Ali Lino je čekao. Njegovi su izbori specifični, bazirani na psihologiji jednako koliko na rukometu. On će doći s četiri pivota, a imat će jedno lijevo krilo i jednog desnog vanjskog, njemu će igrači s klupe igrati sve...

Evo samo dio članka o Linu.....jel mi ne gledamo iste tekme.

Ja sam zadovoljan rezultatom u cjelini, ali nekako ostaje gorak okus nakon ovog finala. Naravno da bi pred prvenstvo svi potpisali srebro bez razmišljanja, ali jebiga kad smo već u finalu normalno da su svima porasli apetiti, pogotovo nakon polufinalnog trilera kakav se rijetko viđa i koji pumpa sampouzdanje na maksimum.

Nekoliko ključnih momenata utakmice kako ih ja vidim. Prvi je bio +3 za nas i njihov time out. Rekao sam u ekipi s kojom sam gledao: ovo je više puta viđeno. Knockdown i timeout i Španjolci se furiozno vraćaju. Viđeno u polufinalu sa Slovencima. Trebalo je odmah nakon prvog gola Maquede tražiti naš time i (pokušati) razbiti ritam njihovog vraćanja u utakmicu, jer +3 ili +2 je krasan kapital za finalnu utakmicu u bilo kojoj fazi, pogotovo ekipi koja se vrhunski brani i puno slabije napada. Ovo ne pričam kao general nakon bitke, to sam rekao za vrijeme njihovog time outa.

Drugi ključan trenutak je bio sedmerac Duleta s igračem više pred kraj prvog poluvrijemena, ali jebiga i on je jednom morao promašiti. To je značilo njihov povratak u tekmu, prednost na poluvremenu i podebljavanje u nastavku. Na kraju nas je koštao povratak u utakmicu, što psihički, što fizički, jer svaki gol kao da smo čupali iz šupka.

Ostaje nejasno zašto toliko malo povjerenja u igrače s klupe koji su objektivno mogli ili mogli pokušati promijeniti ritam utakmice. Prvenstveno tu mislim na Mamića koji je za to malo minuta i zabio onaj težak gol i ukrao jednu važnu loptu, ali i na Šarca koji je mogao, ako ništa drugo, barem zbuniti Španjolce. Kad se samo sjetim kakav je kredit kod Line Mateo Hrvatin imao na domaćem SP 2009 ovaj žal je tim veći.

A propos kvalifikacijskog turnira za OI, ako ne možemo na sirovu kvalitetu pobijediti Portugalce i Tunižane onda nemamo što tamo ni tražiti.

Kao prvo, svi bi potpisali ovo prije prvenstva, a neki se i nasmijali... 

Ima dosta ovoga i onoga, ali pustimo te TE-TA fore i uzmimo samo finale i da se poslje obrane pokusala povuci polukontra (2x probali) mislim da bi dobili ladno.

A jbg mozda i nebi jer sam rekao da nemamo ekipu prije prvenstva za velike stvari...

https://gol.dnevnik.hr/clanak/rukomet2020/mandic-i-karacic-nakon-poraza-u-finalu-europskog-prvenstva---591661.html?amp-article

Zagonetan je ovaj dio o Cindriću, nešto je bilo između njega i Lina, dalo se je to zaključiti i tokom prvenstva kroz neke intervjue, i evo jedini Mandić priča o korištenju premalo igrača...i nije sada to je uvijek bio problem Lina. 

Marić nije iz Metkovića, iz Mostara je.

Bio je i Hajduk rasadnik, i Split u košarc i puno je još primjera. Nema ništa od prošlosti i "slavnih" dana, vremena se mijenjaju, sve se mijenja konstantno i tko se ne prilagodi, posustaje, zaostaje pa nestaje.

Možda je mislio na Brozovića pa se zabunio.

Imali smo jedno lk, ok, ali je u prvih 16 bilo 2 lk, Valentino Ravnic je bio 2. lk, postavlja se pitanje, zasto je VR bio u prvih 16, a odigrao je nepunih 5 utakmica, dok je M. Jelinic odigrao punu minutažu (svih 10 utakmica "SEHA" lige"), malo cudni kriteriji, po kojima igrac sa punom minutažom bude nagradjen neuvrštavanje u prvih 16, drugi primjer je JV, koji kao mu i kolega iz kluba skuplja mrvice, ali se nalazi u prvih 18, mislim da ova 2 primjera najbolje pokazuju sto se radi i to iz godine u godinu ide sve dalje, sto je sljedeće, 10 igraca PPDa u prvih 18 2021. ?