A kaj je sa ostatkom struke na klupi, kaj su Vori i Horvat svete krave pa se njih ne smije spomenuti???

Dovoljno je pogledati "Nexe" 2018. i "Nexe" danas, nema nikakvog pomaka, a svake sezone se pojacavaju.

Ako je on nas najperspektivniji mladi trener, jao si ga nama, ideje su mu odlicne, ali za rukomet koji se igrao u proslom stoljecu ( nije ga Lino slucajno izabrao, on je njegov nasljednik na klupi 🤣 ) 

iz ugla psihologije gledano imali smo najbolje uvjete kroz pobjedu protiv azijske ekipe na pocetku SP-a stvoriti pozitivnu kemiju u ekipi, ono sto sada Slovenci, Njemci, Francuzi, ali i Japanci i Brazil imaju i sto je dokazano vazno za velike poduhvate...sada cemo (opet) morati tezim putem

Ne znam što će napraviti naši dečki na ovom SP.

Ako i naprave veliki rezultat, (svi se tome nadamo) to će biti herojsko djelo jer na klupi imaju čovjeka koji ih sputava i zbunjuje. 

Najsmješniji mi je bio timeout protiv Brazila 2019... 

Ovako nekako otprilike:

Ti mali ovaj, ne ti ti mi igraš, ne čekaj kako se ti zoveš mali ti ovaj, Karačić.

Pripreme za 2004. Ja pun samopouzdanja, branim sjajno. Idemo na prvu utakmicu i Losert počinje, a Lino je imao taj običaj da mene stavlja pred kraj. No Losert svaku utakmicu brani 20 lopti, nevjerojatno. Meni, naravno, drago jer pobjeđujemo, ali mogu i ja toliko obraniti, ha, ha. Strašna je bila kvaliteta tad u momčadi. I onda finale, Losert brani odlično i Lino ga vadi van. Onda nam je u Tunisu to isto napravio. Ja branim protiv Španjolske u finalu i imam devet obrana u 15 minuta i on me vadi van. Ali taj put se nije poklopilo. Bilo je svega u toj reprezentaciji.

I još koješta bi mogli o tom famoznom Červaru. Ja sam ga etiketirao kao tipična lukava hdz njuška. To se očituje po apsolutno svakom intervjuu i potezu koji su većini stalno nelogični, a često i jesu pogrešni. Teško je uspoređivati,on se ostvario skoro 100 % ko izbornik kod nas i u makedoniji kamo je legenda, a ovaj drugi nije iskusio tu vrstu posla, no ja bih ga poprilično usporedio s mourinhom. Koji je taktičko-stručno vjerojatno par levela iznad, no dijele neke od najvažnijih def.inovacija i prepoznatljivi su po tom pragmatičnom stilu i velikoj slobodi koju daju top klasi u ekipi. Van terena,u izjavama i po trollanju, preslikani. Sličan je i Aco Petrović npr.



Hrvatski sport općenito,najbolji primjer upravo 2003. muški rukomet i 2020.ženski rukomet: kad ništa ne očekuješ i nitko ne prati ozbiljno, booom tras, niotkud prvaci i suprotno. Imamo na stotine takvih situacija na top razini u desetak sportova bar.


Tako da poveznica s portugalom je ogromna, umalo isti i rezultat,da nisu mislim neregularno pustili vrijeme nakon dosuđenog sedmerca,možda bi i bilo. Suđenje je bilo obostrano loše iako nitko ne spominje, čudno bi bilo da nije tako kao i da je organizacija išta više od čiste lakrdije. Bit će tu izgleda kukanja od svih pa će naši ovaj put možda poštediti javnost od tih priča. Zato će motiv sigurno pronaći u mnogim stvarima i van terena. eto,podbaciše jučer na godišnjicu nacionalnog priznanja u svijetu.


Dakle,Lino Červar možda je zahrđao,dementan, nespreman,sirov, bezobrazan,tvrdoglav,nepošten, ali je jako opasan za suparnike i momčad će uglavnom davati sve za njega makar neki igrači bili u tepkoj zavadi s istim. na tom polju je među najjačima.


Potpuno taktički nadigrani od Japana, to bi trebala biti teška sramota, al ništa čudno. Velik favorit često podcijeni totalnog outsidera, a nama je to pravilo, i obratno, kao što sam u startu zaključio s našim sportom uopće.

Sigurdsson je tamo praktički ko klupski trener sa svim ovlastima, nešto ko Rudić(sačuvaj pamet ko god ima da ih poređujem) u Brazilu, jasan cilj su domaće OI, često tako bude grozan rezultat na početku ili sredini ciklusa što se i njima dogodilo, no vidi se da su jako ozbiljno spremljeni, kako fizički tako i mentano-taktički. Bilo ih je divota gledati u oba smjera koliko izvlače maksimum i sve slabosti(a nije da ih je sad pregšrt) kod nas izvlače. 

E,sad, ovo je pleščurina, već viđeno po stoti put s ovom reprezentacijom, i voljenijom i kudikamo gledanijom ukoliko u kontekst uzmemo nogomet i sve ostale sportove vs rukomet i svakodnevno praćenje istih, od svih drugih naših. Mučenje, totalno sulude odluke s klupe kadrovski primarno pa onda in game, uglavnom bi kretanje rezultata bilo ovako slično ili stalna klackalica, no u pravilu pobjeda. Vjerujem da će biti nebitno u smislu plasmana, no možda je konkretno za ovaj sastav remi ipak prilično bolja opcija od poraza, neki osjećaj da bi reakcija bila totalna panika i natruhe raspada da se izgubilo. Ova svlačionica ni približno nema karizmu,naličje,liderstvo ko sve prethodne. Ne mora to biti presudno,no gotovo pa je činjenično stanje.

Pisat će e i analizirati greške i što se mora i s kim uraditi, slažem se tu s glavnim komentarima(Martinović,obrana ne treba se tolko forsirat 5-1 kad ne ide, previše pivotmena, mlitava i spora organizacija napada što je razočaranje full s takva dva kreatora u vanjskoj liniji, mora se ukazati povjerenje šuterima jer ovako protiv fizikalaca,kompaktne obrane i top vratara jako si limitiran uvijek itd), no tvrdim da će i roviti Karačić biti veće pojačanje od svih tih logičnih poteze koje bi se mogli/trebali povući. Taj lik jednostavno je pobjednik i nudi set vještina ko rijetko koji igrač na svijetu. Luka Cindrić je pak po meni krucijalan za krajnji domet, on je generalno veoma loš u reprezentaciji,posebno u ključnim partijama. Mislim da je onaj tip koji ne trpi kad je treća- opcija, toga ima svugdje,možda se varam, ne tvrdim da bi se njemu moralo podrediti ključeve napada, ali tako ja dijagnosticiram problem njegovih loših igara, manjak samopouzdanja i nekomforna uloga.


O Duletu sam svoje rekao, uvijek sam ga nenormalno hvalio, al što jest,jest, on više nije ni na 70 % najboljeg izdanja i nipošto ne zaslužuje titule najboljeg koje je ponio na EP i vjerojatno za igrača godine. znam da ću dobiti uvrede,minuse i podsmijeh na ovo, no navikao sam. Kakogod, on je lokomotiva reprezentacije, zaštitno lice i svakako nevjerojatno polivalentna igračina, ostvaren u svakom smislu,ostala mu je "samo" ta zlatna medalja za kojom silno žudi godinama. To zlato je itekako realna i dostižna nagrada, no isto tako, bilo koja medalja je itekako veliki uspjeh, konkurencija je ujednačena, a uvjeti svima novi,ludi i nepoznati. I zadnje, Nikola Karabatić je poentirao da su Olimpijske nemjerljivo bitnije od ovih prvenstava pola godine prije Igara te je sam plasman na iste,a potom naravno i (ne)uspjeh na tom najveličanstvenijom sportskom ,a veoma vjerojatno i životnom skupu, to je ono što se ne može mjeriti s ostalim natjecanjima tako da ne staje svijet(VALJDA) u Egiptu...

Zaružio sam, noćna online ptica sam ja,ne zamjerite.


Projicirati ništa ne bih, ne bih rekao da je sve moguće i random, no nepoznanica je nikada više,pogotovo kod Danske,Španjolske,Francuske koji jbg kakogod okreneš,redovno nas peglaju u tim završnicama i moraju nositi ulogu favorita, a onda smo mi,Norvežani,Nijemci pa odmah tu Slovenija,Švedska,Mađarska hmmm....

eh da,zapravo Ćiro Blažević,da. Tu su negdje, na istoj valnoj.


reprezentacija je prepuna kvalitete, al fali mi šmeka: dominiković,metličić,vori,džomba,vratari koji su tad isporučivali u seriji branjene zicere kad je trebalo često, pa i drago vuković, kaleb i šprem koji su manje talentirani od mandića,lac... realno,em su bolji,a po energiji,komplementarnosti,versatilnošću i možda najbitnije- šampionskim karakterom, klasna razlika. I jbg,Ivano Balić koliko god ja ga ne smatrao takvim božanstvom i nema šanse da je u rečenici s karabatićem, genije kakvog nije bilo.

Čisto da budemo svjesni iako narod i zna koliko je ta generacija bila predobra. Da zamijeniš ovu i onu, ova bi čak možda imala i podjednake rezultate tad, no oni bi danas bili dominantna sila, "u stilu Janice Kostelić"...

Znači ako bude neuspjeh za to će biti kriv Lino, ako bude uspjeh to će biti herojsko djelo igrača. Ma krasno