Pripreme za 2004. Ja pun samopouzdanja, branim sjajno. Idemo na prvu utakmicu i Losert počinje, a Lino je imao taj običaj da mene stavlja pred kraj. No Losert svaku utakmicu brani 20 lopti, nevjerojatno. Meni, naravno, drago jer pobjeđujemo, ali mogu i ja toliko obraniti, ha, ha. Strašna je bila kvaliteta tad u momčadi. I onda finale, Losert brani odlično i Lino ga vadi van. Onda nam je u Tunisu to isto napravio. Ja branim protiv Španjolske u finalu i imam devet obrana u 15 minuta i on me vadi van. Ali taj put se nije poklopilo. Bilo je svega u toj reprezentaciji.
I još koješta bi mogli o tom famoznom Červaru. Ja sam ga etiketirao kao tipična lukava hdz njuška. To se očituje po apsolutno svakom intervjuu i potezu koji su većini stalno nelogični, a često i jesu pogrešni. Teško je uspoređivati,on se ostvario skoro 100 % ko izbornik kod nas i u makedoniji kamo je legenda, a ovaj drugi nije iskusio tu vrstu posla, no ja bih ga poprilično usporedio s mourinhom. Koji je taktičko-stručno vjerojatno par levela iznad, no dijele neke od najvažnijih def.inovacija i prepoznatljivi su po tom pragmatičnom stilu i velikoj slobodi koju daju top klasi u ekipi. Van terena,u izjavama i po trollanju, preslikani. Sličan je i Aco Petrović npr.
Hrvatski sport općenito,najbolji primjer upravo 2003. muški rukomet i 2020.ženski rukomet: kad ništa ne očekuješ i nitko ne prati ozbiljno, booom tras, niotkud prvaci i suprotno. Imamo na stotine takvih situacija na top razini u desetak sportova bar.
Tako da poveznica s portugalom je ogromna, umalo isti i rezultat,da nisu mislim neregularno pustili vrijeme nakon dosuđenog sedmerca,možda bi i bilo. Suđenje je bilo obostrano loše iako nitko ne spominje, čudno bi bilo da nije tako kao i da je organizacija išta više od čiste lakrdije. Bit će tu izgleda kukanja od svih pa će naši ovaj put možda poštediti javnost od tih priča. Zato će motiv sigurno pronaći u mnogim stvarima i van terena. eto,podbaciše jučer na godišnjicu nacionalnog priznanja u svijetu.
Dakle,Lino Červar možda je zahrđao,dementan, nespreman,sirov, bezobrazan,tvrdoglav,nepošten, ali je jako opasan za suparnike i momčad će uglavnom davati sve za njega makar neki igrači bili u tepkoj zavadi s istim. na tom polju je među najjačima.
Potpuno taktički nadigrani od Japana, to bi trebala biti teška sramota, al ništa čudno. Velik favorit često podcijeni totalnog outsidera, a nama je to pravilo, i obratno, kao što sam u startu zaključio s našim sportom uopće.
Sigurdsson je tamo praktički ko klupski trener sa svim ovlastima, nešto ko Rudić(sačuvaj pamet ko god ima da ih poređujem) u Brazilu, jasan cilj su domaće OI, često tako bude grozan rezultat na početku ili sredini ciklusa što se i njima dogodilo, no vidi se da su jako ozbiljno spremljeni, kako fizički tako i mentano-taktički. Bilo ih je divota gledati u oba smjera koliko izvlače maksimum i sve slabosti(a nije da ih je sad pregšrt) kod nas izvlače.
E,sad, ovo je pleščurina, već viđeno po stoti put s ovom reprezentacijom, i voljenijom i kudikamo gledanijom ukoliko u kontekst uzmemo nogomet i sve ostale sportove vs rukomet i svakodnevno praćenje istih, od svih drugih naših. Mučenje, totalno sulude odluke s klupe kadrovski primarno pa onda in game, uglavnom bi kretanje rezultata bilo ovako slično ili stalna klackalica, no u pravilu pobjeda. Vjerujem da će biti nebitno u smislu plasmana, no možda je konkretno za ovaj sastav remi ipak prilično bolja opcija od poraza, neki osjećaj da bi reakcija bila totalna panika i natruhe raspada da se izgubilo. Ova svlačionica ni približno nema karizmu,naličje,liderstvo ko sve prethodne. Ne mora to biti presudno,no gotovo pa je činjenično stanje.
Pisat će e i analizirati greške i što se mora i s kim uraditi, slažem se tu s glavnim komentarima(Martinović,obrana ne treba se tolko forsirat 5-1 kad ne ide, previše pivotmena, mlitava i spora organizacija napada što je razočaranje full s takva dva kreatora u vanjskoj liniji, mora se ukazati povjerenje šuterima jer ovako protiv fizikalaca,kompaktne obrane i top vratara jako si limitiran uvijek itd), no tvrdim da će i roviti Karačić biti veće pojačanje od svih tih logičnih poteze koje bi se mogli/trebali povući. Taj lik jednostavno je pobjednik i nudi set vještina ko rijetko koji igrač na svijetu. Luka Cindrić je pak po meni krucijalan za krajnji domet, on je generalno veoma loš u reprezentaciji,posebno u ključnim partijama. Mislim da je onaj tip koji ne trpi kad je treća- opcija, toga ima svugdje,možda se varam, ne tvrdim da bi se njemu moralo podrediti ključeve napada, ali tako ja dijagnosticiram problem njegovih loših igara, manjak samopouzdanja i nekomforna uloga.
O Duletu sam svoje rekao, uvijek sam ga nenormalno hvalio, al što jest,jest, on više nije ni na 70 % najboljeg izdanja i nipošto ne zaslužuje titule najboljeg koje je ponio na EP i vjerojatno za igrača godine. znam da ću dobiti uvrede,minuse i podsmijeh na ovo, no navikao sam. Kakogod, on je lokomotiva reprezentacije, zaštitno lice i svakako nevjerojatno polivalentna igračina, ostvaren u svakom smislu,ostala mu je "samo" ta zlatna medalja za kojom silno žudi godinama. To zlato je itekako realna i dostižna nagrada, no isto tako, bilo koja medalja je itekako veliki uspjeh, konkurencija je ujednačena, a uvjeti svima novi,ludi i nepoznati. I zadnje, Nikola Karabatić je poentirao da su Olimpijske nemjerljivo bitnije od ovih prvenstava pola godine prije Igara te je sam plasman na iste,a potom naravno i (ne)uspjeh na tom najveličanstvenijom sportskom ,a veoma vjerojatno i životnom skupu, to je ono što se ne može mjeriti s ostalim natjecanjima tako da ne staje svijet(VALJDA) u Egiptu...
Zaružio sam, noćna online ptica sam ja,ne zamjerite.
Projicirati ništa ne bih, ne bih rekao da je sve moguće i random, no nepoznanica je nikada više,pogotovo kod Danske,Španjolske,Francuske koji jbg kakogod okreneš,redovno nas peglaju u tim završnicama i moraju nositi ulogu favorita, a onda smo mi,Norvežani,Nijemci pa odmah tu Slovenija,Švedska,Mađarska hmmm....
[uredio Dinko Bilich - 16. siječnja 2021. u 01:32]