Da sustav mora biti bolji to je svima jasno,
Činjenica je da savez ima nekakav sustav koji nije izbacio vrhunskog trenera već zabrinjava. Jedini koji je u posljednje vrijeme napravio neki odmak od ostatka hrvatskih trenera je Babić koji je zaobišao u najvećoj mjeri savez i vratio se na izborničko mjesto.
Ostalih 50 do 100 trenera su u 5% razlike kvalitete.
Dominikovic mi se svidio sa 98/99 generacijom.
Produkt prosječnih trenera su prosječni igrači, naravno uvijek ima izuzetaka tipa Cindrić, Pavlović, Jaganjac....
Bolno je to što cijeli sustav HRSa spašavaju igrači iz Hercegovine (Šego, Alilović, Mandić, Šarac, Hrstić, Karačić, Musa, Marić, Buntić...) i iseljeništva (Martinović) koji nisu produkt sustava nego dodana vrijednost.
Ugasili su se centri razvoja mladih rukometaša poput Metkovića, Splita, Osijeka, Karlovca, Đakova.... Koliko znam da se i u Hercegovini ugasio Zrinjski, Čapljina...
Teško nam pada što ne igramo OI ali više boli to što nam nije teško što se gase centri rukometa!!!