Ajmo ovako, za sada imamo jedan kiks, a ostalo je u skladu s mogućnostima. Ukoliko dobijemo obje do kraja smatram ovo prvenstvo odličnim. U zemlji gdje imamo jedan i pol klub i ulaganja na razini Albanije nema smisla komentirati taktike i izbore igrača. Budućnost nam nikako nije svjetla. Ostali grabe ogromnim koracima i ulažu puno. Pod hitno treba promijeniti način rada s mladima i selekciju po pitanju fizikalija. Promjene obrana napad i specijalisti lagano odlaze u povijest, igra se strahovito ubrzava i od svakog se očekuje da igra vrhunski u oba smjera. Uzor bi nam trebali biti skandinavci, ali to je iluzorno zbog mentaliteta. Dovesti nekog skandinavskog trenera čini se ispravno, ali mogu li naše taštine to progutati?

Kod nas je generalno u sportskoj kulturi problem što ne smiješ dati nikakvu kritiku ili primjedbu na račun igrača, izbornika ili saveza jer si odmah neprijatelj broj jedan, ne želiš dobro reprezentaciji, ne želiš dobro Hrvatskoj, automatski si persona non grata u savezu itd. Kao da živimo u nekim bivšim vremenima.

Sve to je jako krivo. Pogledajmo malo sportsku kulturu u SAD-u koje su miljama ispred nas po tom pitanju. Novinari i komentatori imaju pravo pričati što god žele, dati svoje mišljenje, a sportaše/trenere u principu to ne dira i rade svoj posao. Gdje bi stigli kada bi se brinuli oko svakog komentara u novinama, na forumu ili TV-u.

Od tog jednog i pol kluba koji je od njih cijeli a koji pola??   I na čemu temeljiš svoju ocjenu?

Imamo RK Zagreb koji je zadnjih godina kanta u Europi bez perspektive da bude bolji, i Nexe koji je polu profesionalan i ima neke solidne uspjehe. U narednom vremenu ne vidim gdje se može što poboljšati i kakva će nam biti baza u dolazećim godinama. Sada imamo Duvnjaka koji je dobar, ali na kraju karijere, Cindrića koji je dobar, ali nije izvanredan i ne može sam, Karačića koji je dobar, ali isto godine. Slično vrijedi za još par igrača. Ostali su solidni tj. prosjek. Da se razumijemo u rukometu kao i u ostalim sportovima postižemo rezultate daleko iznad realnog tj. ulaganja u sport i njegovu raširenost od malih nogu. Gdje su nam školska prvenstva koja su bila temelj, da ne velim i jako zanimljiva. Sve se preselilo u klubove koji životare.

Kako nam rad sa mlađim kategorijama nevaljala? Pa generacija Jaganjca, Lucin, Martinović ima srebro sa EP i SP.

Na zadnjem EP Hrvatska je bila u finalu i ta generacija je na porvom svom takmicenju su osvojili zlatnu medalju. Nas rad sa mladim igracima nije tako los!

nevjerojatno je da je izbornik rukometne reprezentacije postao netko općepoznat, pa da se po internetima ratuje oko njega. Po svim portalima rukomet u top vijestima. Od svih mogućih za i protiv mišljenja, mi još fali ono Elle Dvornik, Jelene Kreveljače i Viteškog alkarskog društva. Rukometni izbornici u drugim zemljama su u principu anonimci, bitni koliko i izbornici kriket repke u Hrvatskoj

s druge strane, rukomet se izborio za to da svakog siječnja Nacija masovno postane stručnjak za rukomet (moja veleštovana majka gleda CG - Nizozemska 🤣), a izbornik rukometne reprezentacije je čovjek u TOP 10 po važnosti u hrvatskom sportu. Hvala EHF, hvala IHF. Tko kaže da su nesposobni...