Igra se toliko brzo,koliko se moze brzo misliti t.j.izabrati pravu odluku sa loptom u nekoj brzini.
Brzo trcanje ne znaci nista, ako ga ne prati brzo razmisljanje.
Osim toga vazan je pas/dodavanje lopte t.j.tehnicka obucenost igraca koja mora biti na visokom nivou.
Ako nema uz fizicku spremu ove 2 stvari onda je brzi rukomet vise stetan nego koristan.
Znaci: Vrhunska fizicka sprema (motorika) + brzo zaznavanje prostorkih situacija+ fina rukometna tehnika.
Ako imas to, onda je brzi rukomet daleko najbolja opcija.
ako fali 1 ili 2, onda nikako.
Jer onda gubis lopte,trcis gore dole bez smisla i nakon 10 minuta srljanja doznajes da je ekipa fizicki pukla a na semaforu imas -5.
Druga opcija je da igras vec od mladjih uzrasta run&gun rukomet, da se djeca naviknu na takav sistem, razviju tehniku u velikoj brzini, razviju kvalitetne duge pasove (tehnika dodavanja skandinavaca je sjajna) i sa treningom isprofiliramo generaciju kojoj ce ovakav sistem igre biti "u krvi".
Ja sam vise za to da se razvija vlastita skola i ideje (zaboravili smo recimo jednu 3-2-1 obranu koja je bila glavni forte momcadi 2003 na SP) te pokusa ukomponirati unutra dobre stvari drugih skola:
Takticku pismenost Spanjolaca, pass igru Skandinavca, duel 1:1 Francuza itd.
Nikad nisam za copy-paste necega jer nijeda situacija i prica nije pojednaka.