Lino je jučer u interviju ispalo nekoliko iznimno pametnih opservacija! DA se mene pita ( a ne pita) mini rukomet i sva natjecanja bi se igrala bez proglašenja pobjednika do U-17, a samo natjecanje bi služilo kao "poligon" za izbor najbolje selekcije i 2-3 trenera čije ekipe igraju najbolji rukomet, i tako bi se odabrale 2 selekcije - koje bi umjesto polufinala i finala, odigrale natjecateljsku - (revijalnu) utakmicu, da vidimo tko što zna i može u konkurenciji najboljih?

Jer do U17 u velikoj mjeri dolazi do izražaja tko je prije izrastao i fizički je "superioran" neovisno o tehnici?

A bez ulaganja u nove Baliće, Metličiće, Saračeviće, mi ćemo polako kao i Košarka biti u slobodnom padu (kao što smo i danas)? Dva neodlaska na OI mislim da rukomet nažalost neće preživjeti? Odnosno trebat će nam dugi niz godina (kao i od 1996g. i Atlante - 2003g. i Portugala), da se vratimo i ako se vratimo?

Trendovi i nova pravila s brzim centrom i ostalo, doveli su do skandinavizacije rukometa; odnosno povećanja jurnjave, trke u leđa i run&guna što je bio uvijek njihov načina igranja, tako da te reprezentacije cvjetaju, dok nama to ne odgovara što zbog morfološko-tjelesnih karakteristika, što zbog tradicije koja je više razvijala tehniku od robotske jurnjave. E sad možemo li se mi, ili moramo nužno prilagoditi i igrati isti takav njihov rukomet da bismo opstali, a oni će uvijek biti jači u tome; ili možemo naći neki svoj načim da im pariramo. Godinama smo uspjevali osvajati medalje i parirati im sa čvrstom obranom i usporavanjem igre i ritma, i uspjevali da tehnika naših igrača poput Balića, Karačića, Duvanjaka dođe do izražaja, egzotična i nesvakidašnja obrana 3-2-1 donijela nam je zlata. Nadajmo se da naš rukomet može pronaći odgovor za novi uzlet.

Trendovi i nova pravila s brzim centrom i ostalo, doveli su do skandinavizacije rukometa; odnosno povećanja jurnjave, trke u leđa i run&guna što je bio uvijek njihov načina igranja, tako da te reprezentacije cvjetaju, dok nama to ne odgovara što zbog morfološko-tjelesnih karakteristika, što zbog tradicije koja je više razvijala tehniku od robotske jurnjave. E sad možemo li se mi, ili moramo nužno prilagoditi i igrati isti takav njihov rukomet da bismo opstali, a oni će uvijek biti jači u tome; ili možemo naći neki svoj načim da im pariramo. Godinama smo uspjevali osvajati medalje i parirati im sa čvrstom obranom i usporavanjem igre i ritma, i uspjevali da tehnika naših igrača poput Balića, Karačića, Duvanjaka dođe do izražaja, egzotična i nesvakidašnja obrana 3-2-1 donijela nam je zlata. Nadajmo se da naš rukomet može pronaći odgovor za novi uzlet.

A što se tiče Olimpijade.....već ćemo se nekako uvaliti kroz kvalifikacije.

Prije dvije tri godine na OI smo isli po medalju, sad slavimo ako dodjemno do kvalifikacija.

I jos nam kazu da je to odlicno, super rezultat ako udjemo u kvalifikacije.

Uskoro ce i plasmane na SP i EP slaviti kao uspjeh. Nismo daleko, jos godinu dvije Horvata na klupi.