ARIZIN je napisao/la:
nik je napisao/la:
meni muka vise oko ovog ulaganja u sport...a kolko smo mi to ulagali kad smo osvajali medalje? Da, naravno da bi bilo bolje da se vise ulaze, da imamo pravu infrastrukturu, terene, dvorane itd itd. Ali, to nama nikad nije igralo ulogu kod ostvarivanja rezultata, to je samo alibi u nasem slucaju. Siguran sam da su balic i ekipa imali vrhunske uvjete po uzoru na dance, francuze itd... how yes no...
Vidi cijeli citat
Hrvatska je tada vukla rad i struku iz predratnog doba...RK Bjelovar je sam igrao finale LP 3 puta i jednom osvojio, Medveščak je igrao finale LP....
RK Metković je uz Bjelovar bio najveći rasadnik talenata, praktički sva okupljanja su bili pola-pola ponajviše iz ta dva grada, kada govorimo o mlađim uzrastima još u onoj državi.
RK Zagreb je igrao tijekom 90-ih finale LP čak 7 puta i 2 puta osvojio( 1992, 1993), međutim za njega su igrali Ćavar, Babić i neki dečki stasali u Metkoviću...Ćavar je tada bio najbolji igrač Svijeta.
Ok, ne treba zaboraviti da je rk Zagreb dao hrpu igrača i bio isto temelj reprezentacije, na kraju i te 2003 jer su tu igrali tada ili ranije Sulić, Jović, Goluža, Šprem, Zrnić, Vori itd.
Međutim, uništenjem RK Metkovića se uništila zdrava konkurencija i stvorio mafijaški lobi koji je krenuo sa izbacivanjem nepodobnih igrača pod maskom pomlađivanja, biranjem podobnih izbornika koji su otovoreno krenuli gurati pojedine igrače RK Zagreba.
Sve je bilo super kada smo imali superstarove, pa 2 ili 3 takva se nisu primjetila jer smo uzimali medalje. Međutim, sad su neki nositelji u godinama, izbornici su očajni, a oni koji su ubačeni još nisu za nositelje.
Uništio se kult, a oni odgovorni i dalje jašu na vlasti, samo sad rovare protiv Nexea jer Metkovića više nema.
Kažem, najveća tragedija hrvatskog rukometa.
Vidi cijeli citat
I nije samo Metković u pitanju, makar je Metković kao sredina čak i za svjetske okvire bila pravo čudo. Vjerujem da bi i Danci ili bilo tko drugi sa strahopoštovanjem i dan-danas gledao na uspjeh metkovićkog rukometa da priča nije završila nesretno.
Zadar, Karlovac, Split, Sisak, spomenuti Bjelovar, Kutina, Varaždin, Čakovec, zatim Istra, Rijeka, Đakovo... sve su to gradovi koji su itekako bili poznati i priznati u rukometnom svijetu; mnogi gradovi (tj. klubovi iz tih gradova) bili su prava ona baza prijeko potrebna za kontinuitet i kvalitetu. Metković je imao okolnost da je crpio talente, osim iz samog Metkovića, također iz Dalmacije, Hercegovine; točnije područja poznatom po stasitim ljudima, a tako dobro organiziran klub uistinu je rijedak primjer.
Svaka čast Nexeu i ljudima iz Našica na tolikom trudu i entuzijazmu. No Slavonija ipak u športskom smislu nije toliko plodno tlo kao Hercegovina i Dalmacija koja je vrvila talentima. Nažalost, Slavonija proživljava demografsku katastrofu; nije puno bolje ni u ostalim dijelovima HR.
Ovo je sve sada stihijski...
