Gledam baš sad kratak intervju Sigurdssona na kraju utakmice gdje je zaključio čitav dojam. Kad ga je novinar pitao za buduće planove, znači doslovno lagan smješak i oči mu se cakle, kaže treba tu još dosta rada na ubrzanju igre, kontrama, obrani tj. brzini povratka u obranu,konzistentnosti, raznim varijacama napada...Točno vidiš da mu u glavi sve već stoji posloženo.
Na ovaj turnir gdje bi naši treneri blistali od sreće on započinje da ima tu jako puno prostora za napredak, da je bilo dosta izgubljenih lopti, da se vidjela ta nervoza...završio je da možemo igrati puno bolje i da se na svemu može raditi.
Baš se vidi kako uživa u ovom i da mu je Hrvatska jedan velik izazov osobito nakon što je 7 godina proveo u Aziji. Slažem se sa komentarom da je ovo možda i najbolja skupina igrača koju je vodio, a on sam vidi nevjerojatan potencijal. Doslovno je došao i osvojio turnir u Njemačkoj pored domaćina te Austrije sa kojom smo nedavno remizirali, a izgledali smo daleko bolje nego na Euro. No, eto našli smo i mi trenera koji zaista ponizno gleda na svoj uspjeh jer prava poniznost je ne da ne smiješ propitkivati i kritizirati kao što često čujemo od naših izbornika nakon pobjede, već spoznaja istine, a ona je u ovom slučaju da ovdje ima jako puno prostora za napredak.
