Posljednjih smo godina slušali priče o poniranju hrvatskog rukometa, o tome kako nas čekaju godine i godine u drugom-trećem razredu i sudbina košarke, sad se vidi da je to ipak bilo malo pretjerano. Činjenica je kako plasmani na posljednjih nekoliko natjecanja nisu bili bajni, ali nije to baš bilo toliko loše.
Ako gledamo razdoblje od finala EP-a 2020. na ovamo, jedino natjecanje na kojem smo bili baš loši i gdje nismo ništa pokazali je SP u Egiptu godinu dana poslije. To je bio baš podbačaj, i rezultatski i igrački. Na svim ostalim prvenstvima pokazali smo nešto, pobjeđivali top reprezentacije i dali naznake potencijala. Na prošlom SP-u odigrali smo 'iks' s Dancima, a ispali smo zbog onog poraza od Egipta. Lani smo razbili Španjolsku, dobili Njemačku, odigrali tijesno s Francuzima, ali smo ispali zbog poraza od Mađarske. Na OI u Tokiju nismo otišli zbog 'one' utakmice Francuske i Portugala, tu smo imali određeni peh zbog lošeg rasporeda i činjenice da je Francuska mogla kalkulirati u zadnjoj utakmici. Lani na OI u Parizu nije bilo bajno, ali i takvi smo opet razbili Nijemce koji su na kraju bili u finalu. Uglavnom, koliko god bili neuvjerljivi, uvijek je bilo tih utakmica gdje se vidjelo da možemo bolje.
Realno, mi smo i ovdje sad mogli recimo pobijediti Island tri razlike i ispali bi, pa bi ukupni dojam bio potpuno drugačiji. Vjerojatno bi opet padale glave, možda bi i Dagur bio smijenjen, i ponovno bi se pričalo o propadanju rukometa. Utakmicu s Mađarskom neću ni spominjati, takve utakmice gubiš u 19 od 20 slučajeva. I onda se dogodi ovo, i cijela priča se okreće.
Kad gledamo konkurenciju, Danska je ispred svih, iako je zanimljivo kako oni dominiraju isključivo na SP-ima. Francuzi su iza njih, a malo ispred ostalih. U društvu Francuske posljednjih je godina bila i Švedska, ali oni su malo pali u posljednje vrijeme, ne znam što se tamo događa. I onda ide ta grupa reprezentacija s kojima mi možemo ravnopravno igrati. Ruku na srce, nije ni ovo finale možda realno, puno toga nam se poklopilo, ali definitivno nismo ni toliko loši kao što se pričalo uoči prvenstva.
Sad samo ne treba otići u drugu krajnost, pa najavljivati velike stvari nagodinu, jer imamo loših iskustava s tim. Zadnji put kad smo bili u finalu, na sljedećem prvenstvu bili smo očajni. Treba uzeti u obzir i kako je ovo bilo prvo natjecanje nakon olimpijske godine, a ta često znaju biti čudna. Puno reprezentacija napravi smjenu generacija, malo se isprobava, tako da ovo prvenstvo vjerojatno nije bilo pravi pokazatelj. Teško će se skoro ponoviti da Švedska, Španjolska, Norveška, Island i Slovenija tako rano ispadnu. Uglavnom, nismo mi sad ponovno sila, ali nije nam rukomet propao, kao što nam sport generalno nije propao. I nikad neće, pa već stvarno naporne postaje takve katastrofične najave. Mene u rukometu najviše raduje što konačno imamo vrhunske golmane, i to dva, koji su mladi i koji još godinama mogu nositi reprezentaciju. To nikad nismo imali, a golman je u rukometu praktički pola momčadi i onaj koji čini razliku u izjednačenim utakmicama. Odmah bih potpisao da ne osvojimo medalju nagodinu, ali da odigramo jedan dobar turnir u kojem ćemo pobijediti one koje bi 'trebali', a s ovim najboljim reprezentacijama biti konkurentni.