Posljednjih smo godina slušali priče o poniranju hrvatskog rukometa, o tome kako nas čekaju godine i godine u drugom-trećem razredu i sudbina košarke, sad se vidi da je to ipak bilo malo pretjerano. Činjenica je kako plasmani na posljednjih nekoliko natjecanja nisu bili bajni, ali nije to baš bilo toliko loše.

Ako gledamo razdoblje od finala EP-a 2020. na ovamo, jedino natjecanje na kojem smo bili baš loši i gdje nismo ništa pokazali je SP u Egiptu godinu dana poslije. To je bio baš podbačaj, i rezultatski i igrački. Na svim ostalim prvenstvima pokazali smo nešto, pobjeđivali top reprezentacije i dali naznake potencijala. Na prošlom SP-u odigrali smo 'iks' s Dancima, a ispali smo zbog onog poraza od Egipta. Lani smo razbili Španjolsku, dobili Njemačku, odigrali tijesno s Francuzima, ali smo ispali zbog poraza od Mađarske. Na OI u Tokiju nismo otišli zbog 'one' utakmice Francuske i Portugala, tu smo imali određeni peh zbog lošeg rasporeda i činjenice da je Francuska mogla kalkulirati u zadnjoj utakmici. Lani na OI u Parizu nije bilo bajno, ali i takvi smo opet razbili Nijemce koji su na kraju bili u finalu. Uglavnom, koliko god bili neuvjerljivi, uvijek je bilo tih utakmica gdje se vidjelo da možemo bolje.

Realno, mi smo i ovdje sad mogli recimo pobijediti Island tri razlike i ispali bi, pa bi ukupni dojam bio potpuno drugačiji. Vjerojatno bi opet padale glave, možda bi i Dagur bio smijenjen, i ponovno bi se pričalo o propadanju rukometa. Utakmicu s Mađarskom neću ni spominjati, takve utakmice gubiš u 19 od 20 slučajeva. I onda se dogodi ovo, i cijela priča se okreće.

Kad gledamo konkurenciju, Danska je ispred svih, iako je zanimljivo kako oni dominiraju isključivo na SP-ima. Francuzi su iza njih, a malo ispred ostalih. U društvu Francuske posljednjih je godina bila i Švedska, ali oni su malo pali u posljednje vrijeme, ne znam što se tamo događa. I onda ide ta grupa reprezentacija s kojima mi možemo ravnopravno igrati. Ruku na srce, nije ni ovo finale možda realno, puno toga nam se poklopilo, ali definitivno nismo ni toliko loši kao što se pričalo uoči prvenstva.

Sad samo ne treba otići u drugu krajnost, pa najavljivati velike stvari nagodinu, jer imamo loših iskustava s tim. Zadnji put kad smo bili u finalu, na sljedećem prvenstvu bili smo očajni. Treba uzeti u obzir i kako je ovo bilo prvo natjecanje nakon olimpijske godine, a ta često znaju biti čudna. Puno reprezentacija napravi smjenu generacija, malo se isprobava, tako da ovo prvenstvo vjerojatno nije bilo pravi pokazatelj. Teško će se skoro ponoviti da Švedska, Španjolska, Norveška, Island i Slovenija tako rano ispadnu. Uglavnom, nismo mi sad ponovno sila, ali nije nam rukomet propao, kao što nam sport generalno nije propao. I nikad neće, pa već stvarno naporne postaje takve katastrofične najave. Mene u rukometu najviše raduje što konačno imamo vrhunske golmane, i to dva, koji su mladi i koji još godinama mogu nositi reprezentaciju. To nikad nismo imali, a golman je u rukometu praktički pola momčadi i onaj koji čini razliku u izjednačenim utakmicama. Odmah bih potpisao da ne osvojimo medalju nagodinu, ali da odigramo jedan dobar turnir u kojem ćemo pobijediti one koje bi 'trebali', a s ovim najboljim reprezentacijama biti konkurentni.

Grbin kad čuje Thompsona:

Opet se javlja Cervar...zahvalit mu se na svemu, ali kad jadnik prica o tome da se nije dovoljno analizirala Danska....ide mi na 🤮🤮🤮🤮🤮...koliko je on dovoljno analizirao francuze koji su ga lagano hebali u zdrav mozak na isti nacin iz godine u godinu...pa kako te nije sramota...🤮🤮🤮🤮🤮

Od petka karte za kvalifikacijsku utakmicu protiv Češke idu u prodaju. Cijene su od 5 do 20 eura.

Aktivnosti HRS-a: Zapamtite datum 16. 3. 2025. – dođite na oproštaj Domagoja Duvnjaka, Igora Karačića i Ivana Pešića | HRS

Ja bih rekao da opet mediji pokušavaju raznim clickbaitovima na ružan i podao način isprovocirati sukoba Lina Červara i Dagura Sigurdssona, tj. prikazati Lina u negativnom svijetu kao nekog čangrizavog starca, pametnjakovića itd.

Dakle jedna pomalo jednostrana ali sigurno ne zlonamjerna rečenica iz Linovih usta i odmah eto "sapunice" koja to nipošto nije. Lino je to nešto izjavio u kontekstu, siguran sam, pa i ako pročitate cijeli članak, jedva da se išta "sporno" (ovo stavljam namjerno pod znake navodnika) može iščitati. Lino zna imati tih lapsus linguae, no vjerujem ako je ikome izuzetno drago za ovaj uspjeh reprezentacije, onda je to njemu. Dao je kvalitetnu stručnu analizu utakmice; jasno da je sada za sve to kasno - samo ostaje taj mali žal što ipak u finalu "nismo bili oni pravi", kao da smo se pred finale i nakon pobjede nad Francuskom mrvicu previše ispraznili. Osjećaj sličan onaj kao kod nogometaša 2018. nakon pobjede nad Engleskom u polufinalu SP.

Bi li Lino uspio protiv ovakve Danske više? Teško... ali Červar je dobro znani perfekcionist, tako da će on, kad dobije riječ, malo i 'bocnuti', pa makar to zvučalo ovako (ponavljam, nipošto kako bi se dalo zaključiti čitajući samo naslov novinskog članka). Červar ima ponešto specifičnu komunikacije i način obraćanja. Apsolutno ništa loše nije mislio onime što je kazao, vidim čak i blagi oblik ironije, dapače u smislu priznanje D. Sigurdssona kao čovjeka koji nas je doveo tu gdje jesmo.

Postoji li animozitet Červar - Sigurdsson? Vjerojatno da, uostalom, to se zove nadmudrivanje. I to je igra velikih igrača. Nekako mi je iskrenije to, nego neko pretjerano laskanje, da ne velim što drugo, ono što kažemo "pila naopako". Vjerujem da se Červar i Sigurdsson veoma međusobno cijene i poštuju.

Sto god da je zelio reci mislim da nije korektno i da je lako sad biti kapetan poslije bitke...

U tim utakmicama protiv Francuza i Danaca (a i drugih) znalo je biti svega, ali pritom ni suci nam nisu bili naklonjeni. Hrvatska je, kada bi se našla u tako dobroj poziciji, često nailazila na "zid" zvan suci (finala EP 2008., SP 2009., EP 2010., EP 2020. i sada 2025. SP) te jednostavno zbog jako pristranog suđenja, Hrvatska je bila automatski osuđena na poraze, jer jednostavno kad imaš toliku sudačku nepravdu protiv sebe, onda ni da si je znam kakav čarobnjak, nećeš uspjeti, to automatski vodi u potpuno suludu situaciju - kao da bi što ideš raditi a znaš da ćeš biti kažnjen, kakogod.

Hvala nebesima što smo imali za izbornika jednog Lina Červara. Ono što je on učinio za hrvatski rukomet, neće u skorije vrijeme učiniti nijedan hrvatski trener. Jedan je Lino Červar.

Sada imamo D. Sigurdssona, tvrdim da je on pravo rješenje, možda i najbolji inozemni trener koji može i koji je uspio tako prodrmati reprezentaciju. Tako da...