Njihovi i naši igrači gledaju jedni na druge kao na rukometaše, a ne kao na Hrvate i Srbe - prema tome takav će biti i odnos snaga s obzirom na realnu formu i kvalitetu ove dvije reprezentacije - dakle, naša pobjeda. A ovaj dekor sa strane je sve miš-maš...
A ovo generalizirano napadnje iseljenika nije uopće na mjestu. Uvijek i svugdje postoje samo dvije vrste ljudi - normalni i budalesine, ops, pardon - Dobri i Loši ljudi. Moglo bi se dodati da ljudi sa ekstremističkim ultra-nacionalističkim znakovljem koji žive npr. u Švicarskoj su ne samo ono što jesu nego i stostruki licemjeri - jer da je drugačije živjeli bi u toliko im ekstremno ''voljenoj domovini'' koja bi im to i bila, a ne sredstvo za izražavanje frustracija, kompleksa itd. koji su više vezani za psiho-socijalni razvoj pojedinca negoli za politiku i nekakve marginalne pokrete.
Od ovih sigurno treba odvojiti ljude koji su zbog bilo kakvih neprilika bili prisiljeni davno i nedavno raditi u stranoj zemlji, ali usprkos tome zadržavaju ljubav prema domovini koju izražavaju na jedan plemeniti i dostojanstven način, te dakako u duhu sporta i sportskog natjecanja - u ovom slučaju.
Ono što povezuje ove dvije grupacije je samo to što su strpani na istu tribinu i, ironično, što je njihov status direktan nusproizvod jedno te iste politike. A upravo bi na toj tribini trebali ostaviti politiku na stranu i odvojiti je od SPORTA - jer bi Sport trebao biti suprotnost politici, kakvu je poznajemo - dakle, sadržavati kvalitete poštenja, iskrenosti, poštovanja, dostojanstva i plemenitosti kako u porazu, tako i u pobjedi. Upravo su ga zbog tih kvaliteta narodi svijeta počeli i idealizirati u raznim oblicima kao što je npr. duh Olimpijskih Igara.
Zato mi je, iskreno, pun kur...kufer situacija u kojoj ga blate prišivajući Sportu sve ono čega bi nas on trebao osloboditi...