Evo jedne analize iz neutralnog čoška:
1) Preterujete sa potcenjivanjem Alilovića. Zar to nije onaj isti golman koji je blistao na prošlom SP u Hrvatskoj? Za golmane je važnije od svega samopouzdanje i nije bitno sa kakvom formom je došao iz kluba. Kada igraš za reprezentaciju, to je nešto sasvim drugo, specifična motivacija ... Za mene su odgovorniji oni koji ga mentalno nisu pripremili za ovo takmičenje ...
2) Nije sve bilo tako anemično u igri Hrvatske, o čemu svedoči podatak da ste pored Šveđana i Danaca postigli najviše golova sa krila. Dakle, raznovrsnost u napadu postoji, i to zaista deluje ubitačno protiv Australijanaca i Argentinaca. Međutim, protiv jačih ekipa dolazi do izražaja nešto što primećujem već duže vreme u igri vaše reprezentacije. Protiv jakih igrate šablonski, sa samo 2-3 rešenja u igri, umesto da je obrnuto, da podelite odgovornost na sve igrače, i da baš protiv njih igrate raznovrsno.
3) Imam utisak da sve jače ekipe protiv vas ulaze taktički daleko spremnije nego vi. Počev od toga da njihovi šuteri tačno znaju slabe tačke vaših golmana, pa do činjenice da njihovi golmani uvek spremno dočekuju šuteve vaših igrača. Evo, današnji primer: Šveđani protiv nas možda su jednom odigrali "brzi centar", ali pre utakmice sa vama tačno su pročitali da posle svakog vašeg napada Balić odlazi na klupu i ostavlja centralnog igrača slobodnog. Tako su vam nekoliko puta "prodali" jeftine golove posle "brzog centra" dok ste se vi menjali na ivici terena. I ajde jednom da nasednete na tu foru, nego vam to urade nekoliko puta. Danci isto ... I inače to je jako demorališuće za jednu ekipu koja "rudari" minut-dva za svaki gol u napadu, a onda protivnik posle 10-ak sekundi uzvrati lakim pogotkom ...
I još nešto: danas je igrač utakmice bio Doder, i to ne slučajno. Stari lisac Štafan Olson je shvatio da je brzi, omaleni Dalibor pravo rešenje za visoku i pomalo statičnu hrvatsku odbranu. E to se zove pravi taktičar ...
4) I generalni utisak o hrvatskoj reprezentaciji: zaista mi se čini da već dugi niz takmičenja unazad Hrvati imaju igrače koji mogu do zlata na svakom takmičenju, ali uvek ostaju nekako nedorečeni. Dovoljno je da čovek zamisli: ako Hrvati bez razbranjenih golmana i sa samo jednim ili dva raspoložena igrača uspevaju da pretrpe ipak relativno minimalne poraze od Danaca i Šveđana, kako bi bilo da imaju barem jednog golmana sa 10-ak odbrana i tri raspoložena igrača?
Većim delom zbog nestručnog vođenja, delom zbog ličnih sujeta (pre svega Balića), jednim delom zbog mentaliteta, izgleda da će ostati nepoznanica da li je ova generacija Hrvatske mogla da hara svteskim rukometom umesto što se zadovoljavala srebrima, bronzama, a sada plasmanom u kvalifikacije za OI ...
[uredio etno-expert - 23. siječnja 2011. u 21:28]