PORTRET: IVANO BALIĆ

Na svijetu je već bilo mnogo izvanrednih rukometaša. No, hrvat Ivano Balić, iz obalnog grada Splita, je već godinama najizvanredniji od svih. Umjetnik ali i dinamičan igrač. Vodič i izvršitelj. Podjednako stvaratelj i kockar. I glumac. Ponekad loš glumac. u svakom slučaju, mnogo je bolji rukometaš nego glumac. Da skratimo priču: kompletan igrač kojeg još možda nikad niste vidjeli u rukometu. Balić je prava zvijezda. Rukometni režiser, koji je s pravom izabran za najkorisnijeg igrača Svjetskog prvenstva 2007. godine, to i zna. Poznata mu je procedura od 2003. godine, barem svake druge godine. Uzevši u obzir sve ove činjenice, malo je iznenađujuće da je ovo tek drugi put nakon 2003. godine da je ovaj izuzetan rukometaš izabran za najboljeg rukometaša svijeta.
Oni koji ga znaju, znaju da Balić ne trči, već klizi terenom s loptom u ruci, te na prvi pogled neupadljivo i nezainteresirano prati igru ali je u stvarnosti jako koncentriran na svaki protivnikov pokret. Igru svoje ekipe vodi prvo polako pa snažno, ubrzava pa usporava igru, daje prostora svojim suigračima, uvodi ih u igru ali sebe uz pomoć suigrača.
Ponekad ne uspijeva u tome jer njegovi suigrači nemaju njegovu visoku kvalitetu, te ne pohvataju njegove trikove dovoljno brzo.

Balić u zasjedi čeka svoju priliku. On uvijek predstavlja prijetnju. Prije svega, njemu treba samo malo prostora da uspješno pukne na gol. Skok šut, probijanje, probijanje sa strane i ravni šut – Balić sve to zna izvesti brzo, s tečnim pokretima ramena. On anticipira i izaziva svaku moguću prazninu. On može podijeliti pa zavladati suparničkom obranom. Ne smijete ga ispuštati iz oka ni kada, kao kukac, sa svojih 1.89m i 91kg, leži na podu na leđima.

Trenutno je njegov igrački instinkt nedostižan bilo gdje na svijetu. Privlačan sportaš s dugom kosom, budnih očiju i smirenih pokreta kao mačka u lovu na plijen. Nikad ne skriva u kako je dobroj formi. Lopta je oruđe kojom slavi rukomet u hrvatskoj reprezentaciji i španjolskom klubu Portalnd San Antoniju iz Pamplone. Uistinu, čini se da lopta prati svaku njegovu želju. Njegov način igre je visoka umjetnost, prekrasan sport, umjetnički rukomet. Jednako kao kada je osvojio Svjetsko prvenstvo 2003. u Portugalu i olimpijsko zlato 2004. u Ateni, kao upravljač hrvatske reprezentacije, jednostavno rečeno: gledati dvadesetosmogodišnjeg Balića kako igra je uvijek užitak za oči.

prevod sa ihf-ovog portala hr-rukomet