„Jasna Merdan Kolar“
Naš narod sistemski zaboravlja, zato mu se i dešava sve ovo, davno je napisao jedan društveni analitičar. Znamo da je tako, zar ne? Nas sportske zaljubljenike posebno boli i čudi zaboravljanje nekih naših sportskih veličina svjetskog ranga i historijskih razmjera. Junakinja ovih redova baš je takva priča, svjetske slave i lokalnog našeg neznanja. O heroini kojom se ponosi Beč, njen Mostar ništa ne zna.
Jasna Merdan Kolar nevjerovatna je rukometna priča. Djevojčica sa periferije Mostara dosegla je takvu svjetsku slavu i ispisala karijeru rekorda kakvu nije niko u jugoslovenskom ženskom rukometu, osim možda Svetlana Ceca Kitić. Jasne je rođena 1957. godine u Mostaru. Rano je počela s bavljenjem rukometom u mostarskoj Lokomotivi, čuvenom rasadniku rukometnih talenata. Nije trebalo mnogo da se raskošni talenat ukaže u svoj svojoj punoći.
Jasna je za rekordno vrijeme prošla sve reprezentativne kategorije i ostavila iza sebu nisku medalja sa najvećih takmičenja, nagrada za najbolju igračicu najvećih turnira, najboljeg strijelca i sl. Više je puta proglašavana najboljom svjetskom rukometašicom, a po mnogima najbolja je rukometašica 80-tih godina prošlog vijeka. Posebno mjesto u njenoj kolekciji imaju dvije olimpijske medalje, zlatna sa OI iz Los Angelesa 1984. godine i srebrena sa OI iz Moskva 1980. godine. Na utakmici protiv SAD-a (u Los Angelosu 1984.) Jasna Merdan Kolar postigla je čak 17 golova, što je bio rekord olimpijada.
Velike brzine, fantastične tehnike i neuhvatljivog udarca bila je godinama strah i trepet protivničkih odbrana, a ponos svih onih koji su je smatrali za svoju. Nevjerovatno efikasna postizala je golove kao na traci, iz svih mogućih i nemogućih pozicija. Vrtoglavi dribling, pa elegantni skok šut bili su njen zaštitni znak. Protivnički treneri su muku mučili tražeći taktiku da zaustave Jasnu, ali ništa nije pomagalo, ni zonska odbrana, ni direktno markiranje, ništa. Na kraju bi je neki pustili da zabije svoju porciju pogodaka, koncentrišući se na ostatak ekipe, ali ni to nije uspjevalo. Jasna je kao nekakav rukometni Dražen Petrović znala sama pobjeđivati protivnike. A još kad se zna kakve je reprezentativne suigračice imala, veliki rezultati i mnoge medalje ne začuđuju.
Josip Samardžija tadašnji savezni selektor bio je poznat sa izrekom, tj, savjetom svojim igračicama: -„Kad ne znate šta će te sa loptom, a bude kraj napada, dodajte Jasni. Ona će dati gol.“ Jednostavno, zar ne?
Karijeru je nastavila u bečkoj Hypo banci s kojom je osvajala sve što se osvojiti može i to ponavlja iz godine u godinu. Pristaje na nagovor austrijskog saveza da nakon raspada bivše joj domovine počne igrati za austrijsku reprezentaciju. Jasnin bilans u crveno bijelom austrijskom dresu više je nego impersivan. U 163 utakmice postigla je nevjerovatnih 1206 golova što je još uvjek nedostižan rekord u Austriji.
Jasna danas živi sa suprugom u Beču, vodi svoju pizzeriju i daleko je od rukometa. A nama je ostavila da pišemo o njenim igrama i probamo izbrojati koliko je golova kada postigla. Jugoslovenski dio karijere Jasne Merdan Kolar poprilična je enigma što se tiče brojeva. Valjda je nekom našem lijenom statističaru ponestalo brojeva.
